Planinarsko hodočašće Novara - Gd-St-Bernard - Pavia 28-31.kolovoz 2014g.

U organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora od četvrtka 28. do nedjelje 31. kolovoza održano je hodočašće u Italiju i Švicarsku, u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard – zaštitnik planinara. Posljednje takvo hodočašće Bratovština je organizirala prije tri godine, a ovo je bilo u sklopu proslave 20 godina postojanja Bratovštine. Na hodočašću, osim članova Bratovštine, sudjelovali su i planinari ostalih samoborskih planinarskih društava, članovi planinarskih društava iz Zagreba, Zaprešića, Svete Nedelje, Jastrebarskog i Osijeka, kao i oni koji nisu članovi niti jednog društva, ali su ljubitelji prirode i planina. Sve zajedno njih 53.

Hodočašće je započelo u četvrtak kasno navečer. Nakon noćne vožnje autobusom, planinari su prvo posjetili Novaru, mjesto u kojem je sv. Bernard umro. U tamošnjoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se njegov grob, pa su u njoj slavili svetu misu koju je predvodio vlč. Darko Banfić u zajdništvu s vlč. Davorom Štuljanom i vlč. Josipom Banfićem. Nakon sv. mise i molitve na Bernardovom grobu put je nastavljen kroz pokrajinu Aosta prema Gostinjcu sv. Bernarda. Zadnji dio puta planinari su prošli pješice, uspinjući se cca 2 sata prelijepom alpskom stazom. Gostinjac se nalazi u Švicarskoj na prijevoju visokom 2473 metra n/v. Upravo na tom mjestu sv. Bernard, zajedno sa svojim redovnicima, otvorio je prvi Gostinjac 1050. godine. Od sredine 17. stoljeća i prijevoj nosi njegovo ime. Gostoljubivost i jednostavnost ovog prostora osjeća se na svakom koraku.

Subota je započela zajedničkom jutarnjom molitvom. Nakon doručka planinari su se podijelili u dvije skupine. Veći dio otišao je na planinarsku turu u trajanju od 6 sati. Tijekom hoda izmjenjivali su se sunce i oblaci, a vjetar je, brzo noseći oblake, čas otkrivao pogled na prekrasne vrhunce visoke preko 4000 m vječno prekrivene snijegom, a čas ih zaklanjao. Drugi dio planinara popeo se na vidikovac koji se nalazi na visini od 2700 m n/v, a oni hrabriji, popeli su se i na vrh visok 2900 m n/v. Za ovaj dio treba malo spretnosti i hrabrosti jer se uspinje preko klinova i sajli. Ostatak dana proveli su u razgledu muzeja, pasa bernardinaca i šetnji uz ledenjačko jezero. U predvečerje slavljena je sveta misa, a predvodio ju je vlč. Štuljan.

Nedjelja je bila dan povratka. Nakon jutarnje molitve i doručka, hodočasnici su se zaputili prema Paviji, mjestu gdje je pokopan sv. Augustin. Sv. Bernard, osnivajući zajednicu svojih redovnika, uzeo je za njih redovnička pravila sv. Augustina koja je on sastavio nekoliko stoljeća prije. U župnoj crkvi Gospe Karmelske slavljena je sveta misa u zajedništvu s talijanskim vjernicima i njihovim župnikom. Tako su neki dijelovi mise čitani i pjevani na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Na kraju mise župnik vlč. Daniele Baldi darovao je Bratovštini kip njihove zaštitnice Gospe Karmelske. Poslije mise hodočasnici su prošetali Pavijom i posjetili grob sv. Augustina. Kasno u noći vratili su se u Samobor, a uspomene i doživljaji s ovog planinarskog hodočašća sigurno će se još dugo pamtiti i prepričavati.

Slike možete pogledati ovdje G.S.Bernard



28. - 29. 6. 2014. Izlet Poštak – Dinara

U ovoj slavljeničkoj godini željeli smo se popeti na najviši vrh Hrvatske. Stoga je posljednji vikend u lipnju bio rezerviran baš za taj uspon.

Izlet je započeo u subotu ujutro, a za „razgibavanje“ za Dinaru bio je predviđen uspon na Poštak. Hod započinje u mjestu Otrić (negdje na pola puta između Gračaca i Knina). Krajolik koji se uspinje je prekrasan. Prvo šuma, a zatim livade prepune raznobojnog cvijeća....i tako oko 2,5 sata, kada smo se popeli na vrh visok 1425 m/nv. Odmor, ručak iz ruksaka i povratak do kombija, te odlazak prema udobnom smještaju u Kninu. Večerali smo u restoranu na Kninskoj tvrđavi s pogledom na planinu koja nas očekuje sutradan. Nakon večere bili smo na misi. Večer je protekla uz gledanje i komentiranje nogometnih utakmica jer je svjetsko prvenstvo bilo u punom jeku.

U nedjelju smo ustali rano, kako bismo krenuli na uspon još za hlada: prvo kombijima do sela Glavaš pokraj Kijeva, a zatim pješice oko 4,5 sata. Pogled na Dinaru iz daljine izgleda dosta zastrašujuće, no staza je dobro ugažena, bez mnogo velikih strmina, s prekrasnim vidicima, povremeno se ponovno prolazi prekrasnim livadama, pa stoga unatoč dužini nije preteška. Unatoč lipanjskom suncu, nije niti prevruće, jer stalno puše vjetar. Dolazak na vrh je veličanstven! Riječima je to teško opisati..... Odmor, fotografiranje i silazak s planine. Na povratku još jedna oproštajna kava u Kninu....

Slike možete pogledati ovdje Dinara



5. susret planinara štovatelja sv. Bernarda 31. svibanj- 1. lipanj 2014g.

Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora sudjelovala je prošli vikend na Petom susretu planinara štovatelja sv. Bernarda. Ovogodišnji domaćini bila su hrvatska planinarska društva „Lipa“ iz Sesveta i „Sveti Šimun“ iz Markuševca. Susret je okupio osamdesetak planinara, a osim već navedenih društava, pristigli su još članovi HPD-a „Ante Bedalov“ – Kaštel Kambelovac, HPD-a „Klikun“-Planianrska bratovština sv. Bernarda-Pleternica, HPD-a „Krndija“-Sekcija sv. Bernarda-Našice, Planinarske bratovštine sv. Bernarda-Osijek, HPD-a „Stanko Kempny“-Kustošija, HPD-a „Bilo“-Koprivnica i iz susjedne Bosne i Hercegovine PD-a „Kuk“-Novi Travnik. Sva navedena društva u svojim programima posvećuju pažnju štovanju zaštitnika planinara sv. Bernarda iz Menthone ( ili sv. Bernard iz Aoste) te se susreću uoči njegovog blagdana koji se slavi 15. lipnja, kako bi ga zajedno proslavili.

Susret je započeo u jutarnjim satima u subotu 31. svibnja u Planini Donjoj gdje su se planinari okupili uz dobrodošlicu mještana, DVD-a Planina Donja i ekološko-turističke udruge „Prigorje u srcu“. Dirljivo je bilo vidjeti sada već stare znance kako se nasmijanih lica, ponovno susreću nakon godinu dana. Nakon pozdravne riječi predstavnika HPD-a „Lipa“ gosp. Vladimira Beštaka, planinari su krenuli na uspon prema planinarskom domu „Lipa“. Putem su zastali pokraj stoljetnih lipa i kapele sv. Jurja gdje ih je starosjedlac Planine gosp. Kelčec upoznao s poviješću ovoga kraja. Poslije podne u kapeli Hrvatskih mučenika podno planinarskog doma slavljena je sveta misa koju je predvodio župnik iz Vugrovca vlč. Filip Lucić. U propovijedi je posebno podsjetio na trenutke kada nam je Blažena Djevica Marija pomagala svojim zagovorom, te potaknuo okupljene da se njoj nikada ne prestanu moliti. Ostatak dana planinari su proveli u šetnji okolnim stazama, obišli su špilju Velika peć, te dan završili u druženju uz pjesmu.

U nedjelju 1. lipnja rano ujutro, nakon pozdravne riječi predstavnika HPD-a „Sveti Šimun“ gosp. Nenada Sitara planinari su ponovno krenuli na pješačenje . Put ih je vodio preko zavjetne kapele Majke Božje Snježne, Vidovca i Markuševečke Trnave do Markuševca. Tamo je u župnoj crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja slavljena sveta misa koju je predvodio fra Krsto Hrženjak. Nakon mise održan je sastanak predstavnika društava te je dogovoren domaćin sljedećeg susreta. Bit će to 13. i 14. lipnja 2015. u Novom Travniku. Uz tamburaški sastav „Tim“ iz Markuševca planinari su se kasno poslije podne rastali do ponovnog susreta za godinu dana.

Slike možete pogledati ovdje Susret-štovatelja-sv-Bernarda



PLANINARSKA BRATOVŠTINA SV. BERNARDA PROSLAVILA 20 GODINA SVOGA DJELOVANJA

U sklopu 12. pohoda sv. Bernardu Lug Samoborski – Veliki Lovnik, održanog u nedjelju 11. svibnja 2014., a koji Planinarska bratovština sv. Bernarda organizira svake godine u svibnju o godišnjici otvorenja Gostinjca sv. Bernarda, proslavljena je 20. obljetnica djelovanja Bratovštine.

Pohod je započeo u rano nedjeljno jutro u Lugu Samoborskom odakle je 30-ak planinara krenulo prema V. Lovniku. Putem su im se pridruživali ostali planinari, mnogi su došli i iz drugih smjerova Samoborskog gorja, tako da ih se do podneva okupilo oko 300. Uz samoborske i zagrebačke planinare, te članova ostalih bratovština, na proslavi su sudjelovali i predstavnici HPD-a „Krndija“ – Sekcija sv. Bernarda – Našice te Planinarske bratovštine sv. Bernarda – Osijek. U podne je počeo slavljenički program predstavljanjem male monografije u kojoj su sažeti važniji događaji proteklih godina. Monografiju su predstavili Lovorka Grbac, predsjednica Bratovštine i samoborski župnik preč. Davor Štuljan, koji se, kako je istaknuo, često i prije dolaska u Samobor susretao s Bratovštinom, osobito kroz sudjelovanje na planinarskim križnim putevima. Slijedila je sveta misa koju je predvodio preč. Štuljan u koncelebraciji s vlč. Pavlom Kunštekom. Nakon mise slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom, glazbom i pjesmom. Kasno poslije podne, krečući ponovno na planinarske staze, planinari su se razišli uz želje da ih sv. Bernard prati kako prema zemaljskim vrhuncima, tako i prema nebeskom, ali i da ih još mnogo puta okupi u zajedništvo oko euharistijskog i obiteljskog stola.

L G.

Slike možete pogledati ovdje 20 godina Bratovštine



21. – 23. ožujak 2014. – Izlet na M. Lošinj i Cres

Dvanaest članova Bratovštine zaputilo se pred kraj ožujka na izlet na M. Lošinj i Cres. Polazak je bio u petak kasno poslijepodne, kako bismo stigli na trajekt Valbiska - Merag u 20.00 sati. Kasno navečer stigli smo na M. Lošinj, u vikend naselje Artatore, gdje nas je naš brat Veki ugostio u svojoj vikendici. Subota je bila rezervirana za planinarenje po Osorščici. Krenuli smo iz Nerezina i za cca 2 sata hoda stigli do vrha Televrin (589 m/nv). Put smo nastavili prema planinarskom domu „Sv. Gaudent“. Obzirom da je staza kamenita, a povremeno je kišilo, bilo je dosta sklisko za hodanje. Ujedno, zbog oblaka se nije pružao pogled kakav zna biti po lijepom vremenu, no mirisi mediternskog bilja i mora su sve to nadoknadili. U domu smo se okrijepili te nastavili hod prema Osoru. Tamo smo otkrili zanimljiv podatak: upravo u Osoru je 1018.godine prvi puta spomenuta kuna kao platežno sredstvo Hrvata. Nakon obilaska ovog lijepog gradića, vratili smo se u vikendicu, pripremili večeru, malo zapjevali, čestitali rođendan našem Mišku, pričali i pošli na počinak. U nedjelju nas je probudila kiša i jak vjetar, pa smo odmah odustali od planirane planinarske ture. Stoga smo nakon mise razgledali grad M. Lošinj, te na povratku prema trajektu navratili u Lubenice, Valun i Cres.

Slike možete pogledati ovdje Lošinj



Chamonix – Mont Blanc, 29. srpanj – 4. kolovoz 2013.

Popeti se na Mont Blanc – najviši vrh stare Europe – mnogim je planinarima velika želja. Nekoliko naših planinara, ostvarilo je ovaj san. Glavni organizatori bili su članovi Planinarske bratovštine sv. Bernarda, a pridružili su se i članovi PK Scout. Put iz Samobora započeo je u rano jutro u ponedjeljak 29. srpnja u sastavu: Marijan Mužak, Lovorka Grbac, Juraj i Đurđica Petrić, Vjekoslav Landeka, Katarina Matijaščić, Domagoj Eršek, Hrvoje Grgurić i Krešimir Musić. Kasno poslijepodne stigli smo u francuski gradić Chamonix, smjestili se u apartman, pripremili večeru, te napravili posljednje pripreme za sutrašnji polazak prema vrhu. Uz spremanje ruksaka, pogled je letio kroz prozor prema vrhu na koji smo se spremali i pomalo nas sve ispunjao neizvjesnošću. Put prema vrhu kreće iz mjesta Les Houches, odakle voze gondole. Na prekrasnom alpskom prijevoju Col de Voza, okruženom sniježnim vrhuncima, presjeda se na tramvaj, koji vozi do Nid d'Agile na 2380m. Ovdje se uspon nastavlja pješice po kamenitoj stazi povremeno ispresijecanoj potočićima, na kojoj se mogu susresti divokoze. Nakon cca 2,5 – 3 sata stiže se u planinarski dom Tete Rousse na 3167m. Nakon noćenja, u srijedu s prvim zrakama sunca, sedmero nas je nastavilo uspon prema drugom planinarskom domu Gouter (3835m), a Katarina i Đurđica su se vratile u Chamonix. Ovaj dio puta, koji traje nekoliko sati, dosta je zahtijevan, te iziskuje dobru koncentraciju i veliko strpljenje. Naime, cijelim putem penje se po stijenama, put je uzak, a kako se mnogo planinara spušta s planine, treba se s njima mimoići, što dodatno usporava i otežava uspon. Na Gouteru je bio kratki odmor. Na žalost, zbog visinske bolesti, ovdje smo morali ostaviti Krešu, koji se sljedeći dan sam vratio do Col de Voza. Hod je nastavljen snježnim prostranstvima sljedećih nekoliko sati do skloništa Vallot (4362m). Ovaj dio puta je tehnički puno jednostavniji, no zbog visine se hoda vrlo sporo kako bi se došlo do zraka. Iako prilično prljavo i zagušljivo zbog velikog broja ljudi koji svraćaju, sklonište nam je pružilo kakav-takav odmor do sljedećeg jutra. Jako nam je pasala i juha koju nam je pripremio naš Mućo. Uz izlazak sunca put je nastavljen prema vrhu. Gore se već vidjelo dosta ljudi, koji su krenuli ranije. Staza je uska i hoda se u navezu. Išli smo po troje. I ovdje je ponovno potrebna koncentracija i strpljenje zbog uskih staza i mimoilaženja s onima koji su već bili na vrhu. Nakon cca 3 sata i mi smo se ubrojili među njih! U četvrtak 1. kolovoza u 9 sati na vrh (4810m) su stigli Vjekoslav, Domagoj i Hrvoje, a u 9.25 Mućo, Lovorka i Jura. Uslijedilo je čestitanje, slikanje, divljenje prostranstvu koje se pruža uokolo i već nakon 15-ak minuta povratak zbog hladnoće koju stvara jak vjetar. Nastavak dana iskorišten ja za spuštanje skroz do tramvaja. Zbog umora koji nas je već sve svladao, do stanice smo stigli tek sa zalaskom sunca. Posljednji tramvaj otišao je dva sata ranije, pa smo prespavali pod vedrim nebom prepunim zvijezda. Tišinu noći povremeno je prekidalo pucanje leda negdje u daljini i lavine. Nevjerojatan doživljaj! U petak ujutro smo se vratili u Chamonix. Izgladnjele i umorne jako nas je razveselio fini ručak i krevet. Sljedeća dva dana proveli smo u opuštanju i razgledavanju ovog lijepog planinskog gradića. Nedjelja je bila dan povratka. Da ne bismo prebrzo došli doma, svratili smo u gradić Cervino (Italija), koji se nalazi ispod vrha Matterhorn (4478m), a planina je granica sa Švicarskom. U večernjim satima vratili smo se u Samobor puni dojmova, koji će se još dugo pamtiti i prepričavati… .

Slike možete pogledati ovdje Mont-Blanc



22-25. lipnja 2013. Izlet u Hercegovinu

OvOvogodišnji produženi lipanjski vikend, članovi Bratovštine i prijatelji (20) proveli su u Hercegovini. Put je započeo u rano subotnje jutro. S dva unajmljena kombija i jednim autom, ugodno smo putovali starom cestom prema jugu Hrvatske. Zaustavili smo se kod izvora rijeke Cetine, koji je sve oduševio svojom ljepotom. Nedaleko od izvora nalazi se crkva sv. Spasa, izgrađena u koncem 9. st., te je jedan od najvrjednijih spomenika hrvatske i zapadnoeuropske sakralne arhitekture predromanike. Nakon razgleda crkve, zaputili smo se prema Imotskom i njegovim ljepotama: Crvenom i Modrom jezeru. U predvečerje stigli smo do našeg cilja – Blidinjskog jezera – smještenog između Čvrsnice i Vran planine. Nakon smještaja u apartman, večerali smo u obližnjem restoranu, zadržali se malo u razgovoru, te otišli na počinak. Nedjelja je bila rezervirana za uspon na najviši vrh hrvatskih prostora Čvrsnicu – Pločno (2228 m). Nakon sv. Mise u Masnoj Luci, jedna grupa uputila se težom (sjevernom) stranom, a druga lakšom (južnom). Uspon sjevernom stranom bio je jako zahtijevan zbog snijega koji se još uvijek zadržao na gotovo polovici staze, trajao je gotovo 6h, no stoga je dolazak na vrh bio veličanstven. Nakon odmora i fotografiranja, svi zajedno vratili smo se južnom stranom – makadamskom cestom. Večera, prepričavanje dogodovština i počinak, kako bismo skupili snage za sutrašnji dan. U ponedjeljak ponovno su bile dvije mogućnosti: jedna grupa posjetila je Mostar, Međugorje i Jablanicu, a druga se zaputila prema nešto nižem vrhu Čvrsnice – Vilincu (2118 m). I ovaj uspon bio je zahtijevan, no s manje snijega, sve zajedno cca 7h hoda. Svi zajedno, puni dojmova, ponovno smo se našli na večeri, te zapjevali našem Iveku za imendan. Utorak je bio dan povratka. Vraćali smo se preko Bosne, te posjetili Ramsko jezero i Jajce. U predvečerje stigli smo u Samobor, te zatvorili krug našeg putovanja.

Slike možete pogledati ovdje Blidinje



1.-2. lipnja 2013. Našice – 4. susret planinara štovatelja sv. Bernarda:

Ovogodišnji susret održan je u Našicama. Okupilo se oko 100 planinara iz različitih krajeva Hrvatske (Zagreb, Pleternica, Našice, Osijek, Koprivnica, Kaštel Kambelovac, Samobor), te ovaj puta dva društva iz Bosne i Hercegovine (Novi Travnik). Susret je započeo u subotu u podne odlaskom do Seone, odakle se pješačilo prelijepom šetnicom do Bedemgrada i natrag, cca 3,5h hoda. Ljepotu druženja i hoda malo je omela kiša koja je u više navrata padala. Kasno poslijepodne slavila se sv. Misa u kapeli sv. Mihaela u Seoni, a predvodio ju je naš Samoborac, fra Dragutin Bedeničić, župnik i gvardijan u Našicama. Nakon mise, druženje je nastavljeno u društvenom domu uz večeru, tamburaše, pjesmu i ples… Nedjeljno jutro započelo je molitvom ispred spomenika „Uskrsla Hrvatska“, koji je podignut u čast svih poginulih u Domovinskom ratu, te sv. Misom u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Našicama, koji je predvodio fra Ivica Jagodić, župnik u Vukovaru. Poslije mise, pod vodstvom kustosice, obiđen je dvorac obitelji Pejačević, danas Zavičajni muzej. U perivoju oko dvorca domaćini su pripremili ručak, s kojim je i završen ovogodišnji susret. Na povratku u Samobor bio je kratak posjet Đakovu.

Slike možete pogledati ovdje Našice-2-3lipanj



12. Svibanj 2013. – 11.pohod sv. Bernardu

Ovogodišnja proslava godišnjice otvorenja Gostinjca sv. Bernarda (12. 5. 1996.) protekla je vrlo veselo. Poslije 10 sati oko Gostinjca su se počeli okupljati prvi planinari, a pristizali su s različitih strana našeg prelijepog gorja. Oni najhrabriji, njih 14, krenuli su iz Luga Samoborskog, te propješačili cca 4 sata. Svetu misu predvodio je vlč. Damir Bačun, župnik u Zagrebu, u župi sv. Marka Križevčanina. Nakon mise druženje se nastavilo uz grah ( koji je bio izrazito hvaljen), te pjesmu uz harmoniku i gitaru, do predvečerja. Unatoč promjenjivom vremenu, okupilo se cca 190 planinara.

Slike možete pogledati ovdje Pohod



1. Svibanj 2013. – Izlet na Ivanščicu

Prvosvibanjski prekrasni sunčani dan članovi Bratovštine i prijatelji (16) proveli su u Hrvatskom zagorju, osvojivši vrh Ivanščice (1060m). Od Belca, do kojeg se došlo autima, pješačilo se preko Belecgrada do vrha. Put je malo zahtjevniji, jer se neprestano uspinje, ali ljepota prirode i veselo društvo pomognu da se na to „zaboravi“. Na vrhu Ivanščice bilo je mnoštvo planinara i izletnika koji su roštiljali i uživali u proljetnom danu. Drugim putem bio je povratak do Belca, sve zajedno cca 5,5h .

Slike možete pogledati ovdje Ivanščica



19. siječanj 2013. – Probijanje staze og Dragonoša do gostinjca na Velikom Lovniku.

Tri vrijedna člana bratovštine Lovorka, Marijan Rubinić i Ivek Mužak probijali su stazu kroz snijeg do gostinjca. Trajalo je to oko 5 sati. Svaka čast. Kako je to izgledalo i o kolikom snijegu se radi, možete vidjeti na fotografijama.

Slike možete pogledati ovdje ČIšćenje-snijega-19-siječanj



10. studeni 2012. – Radna akcija i Martinje

Odgođena radna akcija s kraja listopada, održana je u subotu 10. studenog. Najviše pažnje posvetilo se pospremanju drva za nadolazeću zimu, te grabljanju lišća na putu do Dragonoša. Marljivi radnici, s dolaskom predvečerja, okupili su se oko pečenjare, gdje se već pripremala slasna večera, nakon koje je uslijedila martinjska fešta. Uz izvrsnu glazbu članova i prijatelja iz Zagreba, pjesma se Gostinjcem orila gotovo do ponoći.

Slike možete pogledati ovdje Martinje



30. rujan 2012. – Izlet u Samoborsko gorje

Izlet je započeo u nedjeljno jutro kod samoborskog Muzeja. Okupilo se 18 planinara, te su krenuli put Palačnika i Velikog dola na Oštrc, gdje je bio duži odmor za ručak. Put je nastavljen prma livadi Kovinšćici na kojoj je Bratovština 1994. postavila raspelo povodom 14. planinarskog križnog puta. Nakon zajedničke molitve, put je nastavljen prema M. Lipovcu, te je završio povratkom autobusom u Samobor.

Slike možete pogledati ovdje Samoborsko-gorje



2. rujan 2012. – Izlet u Hrvatsko Zagorje

Desetak članova Bratovštine uputilo se početkom rujna na izlet u Hrvatsko zagorje, točnije u Mariju Bistricu i okolicu.

Po dolasku u M. Bistricu sudjelovali smo na sv. Misi, te posjetili Karmel u kojem nas je dočekala jedna od sestara te nam ispričala o životu sestara karmeličanki. Duhovno obogaćeni, dan smo nastavili pješačenjem, cca 1,5h, do Sušobrega, rodnog mjesta naše sestre Miroslave. Ona nas je tamo dočekala s finim ručkom. U ugodnom druženju smo se zadržali do predvečerja kada smo se, puni dojmova, vratili u Samobor.

Slike možete pogledati ovdje Marija-Bistrica2-rujan



14. i 15. srpanj 2012. – Izlet u Gorski kotar

Dio članova Bratovštine i prijatelji, zamijenili su srpanjske vrućine svježinom šuma Gorskog kotara, te vikend 14. i 15. 7. proveli planinareći Platkom, Risnjakom, te obilazeći još neke ljepote toga kraja.

Po dolasku na Platak i smještaj u Planinarski dom „Sušak“ u subotu 14. 7., zaputili smo se na Risnjak. Vrijeme je bilo poluoblačno, stalno je puhalo, te je bilo užitak hodati. S vrha se pružao pogled na otok Krk i ostale vrhove, no zbog jačine vjetra, brzo smo se spustili do doma, malo odmorili i krenuli natrag prema našem konačištu.

U nedjelju je bio planiran uspon na Snježnik, no kako je ujutro padala kiša, a oko vrha su se skupili oblaci, odlučili smo se spustiti prema Lokvama i Skradu, te obići tamošnje prirodne ljepote Golubinjak, Vražji prolaz i Zeleni vir.

Golubinjak, u općini Lokve, bio nam je prvo odredište. Ovaj je lokalitet 1955. zaštićen i proglašen Park šumom, a na njemu nalazimo fenomene krša, špilje, strme litice, stabla crnogorice, te impozantnu šumu bukve i jele. Ove ljepote spajaju šetnice, dio kojih smo i mi, s velikim zanimanjem, obišli.

Potom smo se zaputili u općinu Skrad, te obišli izletište Zeleni vir, koje je 1962. proglašeno posebnim rezervatom. Zeleni vir je vodopad, visok 70m, a pri dnu se nalazi spiljski otvor sa izvorom zelene boje, po kojem je izletište i dobilo ime. Malo dalje nalazi se kanjon „Vražji prolaz“. Dužina mu je oko 800m, prilično je uzak, sa stijenama visokim i do 100m, a kroz njega se probija potok Jasle. Na žalost, pravu ljepotu ovih lokacija nismo uspjeli doživjeti jer, zbog duge suše, u „Vražjem prolazu“ nije bilo uopće vode, a u vodopadu puno manje nego li je uobičajeno. No, za našu Bratovštinu, Vražji prolaz ima i dodatno značenje, jer su u jednoj spilji, skradski planinari, prije nekoliko godina postavili kip sv. Bernarda.

U rano predvečerje vratili smo se u Samobor, a Snježnik ostavili za neki drugi izlet.

Slike možete pogledati ovdje



22. – 25. lipanj 2012. – Izlet u Zell am See

Produženi vikend krajem lipnja članovi Bratovštine i prijatelji, nas 18, iskoristili smo za nezaboravni izlet u austrijske Alpe u Salzburškoj regiji Zell am See – Kaprun. Zimi su tu skijališta, a ljeti se nude beskrajne mogućnosti za planinarenje, biciklizam, paragleiding…

Izlet je započeo u petak 22.6. kada smo se ukrcali u dva iznajmljena kombija, koja su besprijekorno vozili naši brati Ivek i Mućo. Po dolasku u Zell am See, smjestili smo se u prostran i vrlo lijep apartman, te skuhali brzinski kasni ručak. Predvečerje smo iskoristili za šetnju po obali jezera do centra Zell am See, a na brz povratak prisilio nas je jak pljusak.

U subotu ujutro krenuli smo u osvajanje vrha Schmittenhohe (2000m). Put nas je vodio preko Sonnenalma i Sonnkogela po prekrasnim puteljcima, livadama i šumama. Obzirom da smo gotovo stalno hodali kroz oblak, povremeno su nam se otvarali prekrasni vidici na okolne vrhove i jezero – ovisno kako je puhnuo vjetar. Sve staze su odlično markirane, te smo vrlo lako, za cca 3,5h, došli do cilja. Na samom vrhu nalazi se veliki hotel i restorani, koji su prvenstveno puni u zimskim mjesecima, a do njih se, osim cestom i pješice, može doći i žičarama, koje voze s raznih strana. Nakon odmora, preko vrha Areit, spustili smo se u naše naselje Schuttdorf, te sudjelovali u sv. Misi koja se tamo svaku drugu i četvrtu nedjelju slavi na hrvatskom jeziku, za Hrvate naseljene na tom području. Po povratku u apartman, pripremili smo toplu večeru, zapjevali našem Marijanu čestitajući mu rođendan, te nakon bezbroj šala i mnogo smijeha krenuli na spavanje.

Nedjelja je bila rezervirana za odlazak u podnožje vrha Kitzsteinhorn (3 203m). Kroz mjesto Kaprun stigli smo do parkirališta, s kojeg smo se, prvi dio puta, do visine od 1976m (Langwied), popeli žičarom, te u nižim dijelovima ostavili oblake, tako da je pred nama bio bistar, sunčan dan. Put smo nastavili pješice prema Alpincentru (2 452m). Na putu su nas pratile ovce, a pred nama su se neprestano otvarali novi vidici i ljepote. Nakon cca 2,5h hoda stigli smo na odredište, odmorili, te žičarom krenuli do samog podnožja Kitzsteinhorna na 3 029m. Tu se nalazi kompleks u kojem je restoran, kino, galerija, te vidikovac s kojeg se pruža veličanstven pogled. Žičara koja vozi do ovog mjesta ima jednu posebnost, a to je, da je od nje do zemlje najveći razmak na svijetu (ako sam dobro zapamtila 117m). Uspon na sam vrh nije bio u našem planu, a moguć je u kolovozu, kad se u potpunosti otopi snijeg i, kažu, nije prezahtjevan. Pa… tko zna… još je dana i kolovoza pred nama… Do parkirališta smo se ponovno spustili žičarama, te puni dojmova vratili u apartman. Taj dan se muška ekipa iskazala spravljanjem večere, jer je na meniju bio roštilj. Opet veselje, pjesma Iveku za imendan i počinak.

Ponedjeljak je bio dan povratka. Usput smo navratili u Salzburg, koji je od Zell am See udaljen 85km. Na žalost, kiša nas je pratila cijelo vrijeme razgledavanja, kao i cijelim putem natrag do Samobora. No, nije mogla umanjiti našu radost zbog uživanja u ljepotama prirode i u druženju jednih s drugima u proteklim danima.

Slike možete pogledati ovdje Zell-am-See



2. i 3. lipanj 2012. – 3. susret planinara štovatelja sv. Bernarda

Ovogodišnji susret planinara štovatelja sv. Bernarda održao se 2. i 3. lipnja u Kaštel Kmabelovcu i okolici, u organizaciji HPD-a „Ante Bedalov“. Na susretu su sudjelovali planinari iz Zgareba – HPD „S. Kempny“, HPD „Sv. Šimun“ i HPD „Lipa“; Našica – HPD „Krndija“- Sekcija sv. Bernarda; Pleternice – HPD „Klikun“-Bratovština sv. Bernarda; Novog Travika - HPD „Kuk“ i Samobora - Planinarska bratovština sv. Bernarda. Zajedno s domaćinima, okupilo se 70-ak planinara koji su dva dana uživali u ljepotama Kaštelanskog kraja i nezaboravnom druženju s prijateljima planinarima.

Susret je započeo u subotu ujutro okupljanjem u centru Kaštel Kambelovca. Domaćini su nas zatim poveli na planinarenje po Kozjaku: Gospa na krugu (kapelica i groblje na kojem je pokopan Ante Bedalov, koji je poginuo na Kakvkazu 1974. god.), Dom pod Koludrom , Orlovo gnijezdo, Debelić, te povratak na Dom pod Koludrom. Cijelim putem pratili su nas mirisi rascvjetane brnistre, kadulje i drugih biljaka. Potom je u kapeli sv. Mihovila slavljena sv. Misa, koju je predvodio don Jakov. U predvečerje vratili smo se u Kaštel Kambelovac, te smjestili u veslački klub, gdje su nam domaćini pripremili prekrasan program: nastup KUD-a „Ante Zaninović“ i večeru. Nakon večere pjesma se čula duboko u noć.

U nedjelju prije podne bilo je vrijeme rezervirano za odlazak na sv. Misu, šetnju uz more, kupanje ili samo „točanje“ nogu, a predstavnici društava održali su sastanak na kojem se dogovorio sljedeći susret planinara štovatelja sv. Bernarda u Našicama.

Susret je završio ručkom. Pjesma bi se ponovno dugo orila kaštelanskom rivom, da nije trebalo poći kućama. Sa željom da se sretnemo i prije sljedećeg Susreta, naš bus poveo nas je prema Samoboru.

Slike možete pogledati ovdje Kaštela-3-susret-planinara



13.svibanj 2012. – 10 pohod sv. Bernardu

Zbog jake kiše pješke je iz Luga krenulo samo 4 planinara. Polazak su uljepšali članovi MO Lug Samoborski koji su, predvođeni Martinom Glasnović, pripremili doručak. Tijekom jutra kiša je prestala, te se do sv. Mise na Lovniku okupilo 70-ak planinara koji su sudjelovali u sv. Misi. Predvodio ju je vlč. Nikola Jurković, kpl. u Španskom, a pjevanje su uljepšali mladi iz Luga. Poslije mise druženje se nastavilo uz izvrstan grah, koji je i ove godine pripremio brat Franjo Horvat uz vrijedne pomagače i pomagačice. Kasnije su nam se pridružili još neki članovi, koji zbog obaveza nisu mogli doći ranije, tako da je taj dan ipak došlo 90-ak ljudi na Lovnik.

Slike možete pogledati ovdje 10-Pohod-Lovnik



1. 5. 2012. – Izlet na Žumberak

Članovi Bratovštine i prijatelji (njih 19), proveli su 1. svibanj na izletu po Žumberku. Automobilima se išlo do Tomaševaca, a dalje pješice: Ječmište, Pliješ, Pl. dom „Vodice“, gdje je bio duži odmor i ručak, te dalje Sopotski slap, Kekić draga, stari grad Žumberak i natrag do Tomaševaca. Trasa je bila nešto zahtjevnija, ali svaki korak se isplatio zbog ljepote krajolika i pogleda. Svojom ljepotom ponovno je sve oduševio Sopotski slap. Unatoč jakom suncu, bilo je ugodno za hodati zbog povjetarca koji je puhao. Fizički umorni, ali odmoreni i ispunjeni „iznutra“, u predvečerje smo se vratili svojim domovima.



26. 2. 2012. – Izlet u okolicu Zaprešića

HPD „Zaprešić“ nam je u nedjelju, 26. veljače priredio prekrasan izlet u okolicu Zaprešića. Izlet je započeo u kišno jutro okupljanjem kod Novih dvora, te razgledom Jelačićevog posjeda. Nakon toga zaputili smo se u dvorac Lužnicu, koji je nedavno obnovljen, te uz stručnog vodiča, detaljno upoznali njegovu povijest, te se opskrbili suvenirima – čajem i likerima koje proizvode s. Milosrdnice. Dan je nastavljen hodom po šetnici HPD-a „Zaprešić“. U međuvremenu se i razvedrilo, te je proljetno sunce doprinijelo ljepoti druženja. Zaprešićanci su nas u svojoj nadstrešnici bogato počastili narescima i izvrsnim kolačima, kako bismo mogli nastaviti hod po njihovim brežuljcima. U Samobor smo se vratili u predvečerje, ispunjeni prekrasnim dojmovima .

Slike možete pogledati ovdje



29. siječanj 2012. – Planinarsko hodočašće na sv. Geru

Krenuli smo busom iz Samobora u 6.30 pod vodstvom bratovštine sv. Bernarda. Vođa puta bio je Mućo budući da je naša sestra predsjednica bolesna.

Da bi napunili bus pomogli su nam naši tradicionalni prijatelji iz HPD Japetić i HPD Scaut. U Sošice smo došli malo prije osam sati među prvima od planinarskih skupina. U lokalnoj gostionici smo obavili pripreme za uspon: okrijepa u jelu i piću, kava, toaleta, namiještanje opreme. Kako je tko obavio te rituale tako se je pomalo po manjim grupicama kretalo na uspon u raznim smjerovima. Naša grupa je krenula u 8,30. Imali smo u grupi troje mladih kojima je to bilo prvo hodočašće na Geru (Veronika, Kruno i Dorijan). Vrijeme je bilo prohladno i oblačno a snijeg u tragovima. Kako smo se približavali vrhu bilo je sve hladnije i sve više snijega. Tempo je bio iznad očekivanja odličan da ne kažem prebrz tako da smo došli na vrh (mi mlađa grupa) u 10,45. Snijega na samom vrhu je bilo oko desetak centimetara i počeo je priličan vjetar uz sitni snijeg. Nakon presvlačenja i ugrijavanja uz čaj i kuhano vino počelo je cupkanje i dočekivanje planinara hodočasnika i vozočasnika. Bilo je tu prilika za razgovor pa čak i s biskupom Gorskim.

Nakon dugog čekanja počela je misa u kojoj je sudjelovalo sedam svečenika na čelu s biskupom. Tu je bio i legendarni grkokatoločki svećenik Mile Vranešić. Mnogi su se smrznuli i jedva dočekali kraj mise koja je bila odlična, nadahnuta lijepim mislima i riječima biskupa Mije. Nakon mise čuli smo podatak da je bilo Na vrhu -12 stupnjeva celzijusa. No unatoč tomu bilo je deset autobusa i što gore a što u Sošicama pedesetak automobila, dakle otprilike 600-700 ljudi. Snijeg je počeo jače padati i počeli smo silazak u Sošice opet po manjim grupama. Kako su ljudi bili prilično promrzli svi su se žurili što prije vratiti na toplo. Nakon silaska i okrijepe veći dio bratovštine posijetio je sestre Bazilijanke grkokatolkinje u Sošicama. Opet smo pogledali predivan muzej i uživali u velikodušnoj gostoljubljivosti sestara. Ubrzo je došlo vrijeme da se skupimo oko busa i krenemo put svojih domova. Sretno smo stigli oko 19 sati u Samobor i tako okončali još jedno lijepo hodočašće na sv. Geru. Hvalje Isus i Marija i srdačan pozdrav do slijedeće godine na sv. Geri.

Ivek

Slike možete pogledati ovdje SvGera



9. – 11. rujan 2011. – Planianrsko hodočašće sv. Bernardu

Od 9. – 11. rujna članovi Bratovštine, zajedno s prijateljima iz Našica, Zaprešića, Zagreba i Samobora, nas 58, hodočastili smo u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, zaštitnik planinar i alpinista.

Hodočašće je započelo u noći sa četvrtka na petak, a prvo odredište bilo je marijansko svetište Madonna della Corona (Gospa Žalosna), udaljeno 40-ak km od Verone, blizu jezera Lago di Garda. Na visini od gotovo 1000m, prije više stotina godina, ovamo su došli prvi benediktinci iz Verone, koji su željeli živjeti pustinjačkim životom, te su u stijeni napravili špilje u kojima su živjeli. Neke od njih se i danas vide. U 16. st. s otoka Rodi donesena je statua Gospe Žalosne, koja se časti u svetištu. Tijekom stoljeća više puta sagrađena je i srušena crkva, a današnja je iz 19. st.

Nakon obilaska i zajedničke molitve, nastavili smo put prema Aosti, mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj redovnički život u benediktinskom samostanu. Aosta, najmanja, najsjevernija i dvojezična (talijenski i francuski) talijanska pokrajina, s istoimenim glavnim gradom, sve je oduševila svojim krajolikom - obroncima Alpama, po kojima su na „svakom koraku“ razasuti dvorci i obrambene utvrde. U samom gradu zadržali smo se u razgledu nekadašnjeg benediktinskog samostana Sv. Orsa, te rimskih ostataka iz 4. st. U predvečerje toga dana stigli smo u Saint Oyen, mjesto noćenja. To je selo na 1350m, koje ima oko 400 stanovnika. Noćili smo u samostanu redovnika sv. Bernarda, koji je pretvoren u kuću za hodočasnike, a potječe iz XI – XII st., kada je izgrađen kao dvorac neke od plemićkih obitelji. Umorni od puta, nakon fine večere, svi smo brzo utonuli u san.

Subota je bila predviđena za uspon na Gran san Bernard – prijevoj na 2 478 m, gdje je sv. Bernard sagradio prvo svratište za promrzle i nastradale putnike i hodočasnike. Fina juha u današnjem samostanu malo nas je okrijepila, a nakon zajedničke molitve, većina planinara zaputila se na obližnji vrh – 2900m. Vrijeme je bilo prekrasno, tako da su pogledi na okolne planinske vrhunce, te najviši vrh Europe Mont Blanc, bili neopisivi. Po povratku s vrha, svi zajedno vratili smo se busom u Saint Oyen. Večera koja je sastojala od njihovih domaćih specijaliteta svima je pasala. Nakon pjesme i razmjene dojmova, san nam je svima dobro došao.

U nedjeljno jutro zaputili smo se prema Novari, mjestu gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život, te u katedrali Marijinog Uznesenja sudjelovali na nedjeljnoj misi, posjetili njegov grob, te se na njemu pomolili. Nakon toga posjetili smo i baziliku sv. Gaudijencija, prvog novarskog biskupa, poznatu po veličanstvenoj kupoli. U rano poslijepodne trebalo je krenuti na put prema kućama. Svi koji su sudjelovali na ovom hodočašću bili su oduševljeni viđenim i doživljenim, te željni ponovno poći. Nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Slike možete pogledati ovdje Gran san Bernard



14. i 15. kolovoz 2011. – Hodočašće na V. Rujno

Ove godine put V. Rujna zaputilo se nas 15, 12 članova Bratovštine i 3 prijatelja, s kombijem i 2 auta. U Starigrad Paklenicu stigli smo u rano poslijepodne u nedjelju 14. 8. Imali smo dosta vremena za uspon, te smo vrijeme iskoristili za osvježenje u moru. Nakon kupanja, autima smo otišli do platoa i od tamo nastavili put pješice, cca 2h hoda. Franc, Dabl i Ivan (član Scauta) s kombijem su nastavili put do vrha, gdje su nam pripremili šatore za noćenje, tako da nas je čekalo sve spremno. Na V. Rujnu se već okupilo nešto planinara, čak i naših članova. Među njima bio je i preuzv. Mijo Gorski, te smo u večernjim satima slavili sv. Misu. Nakon poluprospavane noći, u rano jutro, dio nas se zaputio na Boinac, obližnji vrh visok 1100m. Uspon je bio dosta dug, skoro 2h, ali isplatio se trud za ono što smo vidjeli svrha: pogled na zadarski arhipelag i Starigrad. Po povratku, u 11h, slavljena je sv. Misa (M. Gorski), potom smo ručali i vratili se pješice do automobila. Ostatak popodneva ponovno smo se osvježili u moru i u predvečerje krenuli prema domu. Vrijeme je bilo predivno, vruće, sli ne sparno. Svi smo se zadovoljni vratili kućama.

Slike možete pogledati ovdje Veliko Rujno



16. i 17. 7. 2011. – Memorijalni pohod „Ivica Plazonić“ na Čvrsnicu

I ove godine dva člana naše Bratovštine sudjelovala su u memorijalnom pohodu „Ivica Plazonić“ na Čvrsnicu u Hercegovini. Naime, u srpnju 1999. Kaštelanski planinar Ivica Plazonić, uspinjući se prema planinskom vrhuncu od 2228m na Čvrsnici, osvojio je nebeske vrhunce. Njemu na spomen, na mjestu smrti, kolege planinari postavili su spomen-ploču, te se svake godine, treći vikend u srpnju, organizira memorijalni pohod. Organizatori su HPD Malačka iz Kaštela te HPD Pločno iz Posušja. Okupilo se mnoštvo planinara, većinom iz Splita, Kaštela i okolice, kao i iz društava iz Bosne i Hercegovine, a bilo je i nešto planinara iz Gospića, Zagreba i Slavonije.

Mi smo put Čvrsnice krenuli u petak, 15. 7., te noćili u obližnjem Posušju. U rano, subotnje jutro krenuli smo put Masne Luke, iz koje započinje uspon na vrh Čvrsnice. Prvi dio uspona je šumovit( strmi uspon između Ćužića i Crvenog Kuka). Zatim slijedi kamenjar s niskim raslinjem i prekrasnim cvijećem, živih boja, koje raste gotovo iz kamena. Uspon je trajao oko 4,5h, ali svaki korak se isplatio, jer vidici koji se otvaraju pri penjanju su neopisivi. To se treba doći vidjeti. Mjestimično smo zakoračili i u snijeg, negdje oko 2000m. Silazak s vrha bio je nešto kraći, oko 3,5h. Po povratku u Masnu Luku slijedio je smještaj u kamp, te izvrstan grah. Nakon okrijepe, neki su se okušali i starim sportovima: bacanje kamena s ramena, povlačenje konopca, potezanje klipa, jačanje na gredi. Nakon toga je vlč. Velimir Tomić(misionar u Tanzaniji) zapalio logorsku vatru, koja je u svježoj planinskoj noći dobro došla, a uz vatru se orila pjesma, do rano u jutro.

U nedjelju prije podne u crkvi Sv. Ilije slavljena je sv. Misa, te je uslijedio povratak kućama.

Slike možete pogledati ovdje Memorijal-Ivica-Plazonić



9 i 10. srpanj - Izlet na Baške Oštarije

U subotu i nedjelju 9 i 10.7. Planinarska bratovština sv. Bernarda bila je na dvodnevnom izletu na Baškim Oštarijama. Bilo nas je devetero, od toga 6 članova Bratovštine i 3 prijateljice. Smjestili smo se u planinarskom domu Prpa. Prvi dan smo išli na vrh Jelarje(1173 m), zatim se uz skijašku stazu spustili u mjesto Baške Oštarije, i nazad u planinarski dom. Hodali smo oko 2 i pol sata. Nakon okrijepe( juha i roštilj) smo otišli na počinak. Lovorka je bila majstor za juhu, a Mućo za roštilj. Ujutro je bilo buđenje u 6 sati. Nakon doručka smo krenuli autima do hotela Velebno, otkuda smo krenuli s penjanjem po okolnim vrhovima. Prvi dio ide asfaltiranom, zatim šumskom cestom, gdje se uz put nalazi izvor vode(Vrilo Petrovac). Najprije smo se popeli na Kizu(1278 m). Uz dobrog vodiča(Mućo), nismo imali problema. Nakon Kize smo išli na Grabar(1255 m), i na kraju na Ljubića Brdo (1319m). Nakon 6,5 sati hodanja i pentranja po stijenama, stigli smo u hotel na mali odmor. Nakon toga smo išli na Sv. misu u crkvu Sv. Elizabete. Euharistijsko slavlje je predvodio pomoćni biskup Đakovačko-Osječki dr. Đuro Hranić. Na Sv. misi su bili prisutni mladi Romi iz njihove zajednice, koji su imali čitanja na Romskom i Hrvatskom jeziku. Oni su predvodili i pjevanje(prekrasno). Nakon toga smo otišli u planinarski dom spremiti se za povratak kućama, osim Lovorke i Iveka Mužaka, koji su otišli svojim putevima na more.

Dio onoga što smo mi vidjeli i doživjeli možete pogledati ovdje



3. srpanj 2011g. - Mlada misa vlč. Nikole Jurkovića

Uz niz lijepih događaja tijekom ove godine, Bratovština je posebno počašćena što je jedan od njezinih članova, brat Nikola Jurković, 18. lipnja zaređen za svećenika, te je 3. srpnja slavio svoju mladu misu. Više članova bilo je nazočno ovim nezaboravnim događajima.

Slavlje mlade mise započelo je u Nikolinom domu u Konščici, gdje su mu roditelji udijelili roditeljski blagoslov. Nakon toga je procesija krenula prema župnoj crkvi sv. Martina u Sv. Martinu pod Okićem, pokraj koje je vlč. Nikola po prvi puta slavio svetu misu. Na kraju mise svima je udijelio mladomisnički blagoslov.

Navečer toga dana u župnoj crkvi sv. Anastazije u Samoboru slavio je tzv. „drugu mladu misu“, na kojoj su članovi Bratovštine sudjelovali u svojim odorama, te na kraju mise ovjekovječili ovaj događaj zajedničkom fotografijom.

Slike možete pogledati ovdje mlada-misa



11. i 12. lipanj 2011. – 2. SUSRET PLANINARA ŠTOVATELJA SV. BERNARDA

Ovogodišnji Susret planinara štovatelja sv. Bernarda održao se u Pleternici 11. i 12. lipnja u organizaciji HPD „Klikun“, koji već niz godina ima i Sekciju sv. Bernarda. Sudjelovala su ova društva: HPD „Krndija“ – Sekcija sv. Bernada, Našice; HPD „Ante Bedalov“ – Kaštel Kambelovac, HPD „Stanko Kempny“ – Zagreb, HPD „Sv. Šimun“ – Zagreb, te naša Bratovština. Okupilo se oko 60-ak planinara, koji su u subotu obišli okolicu Pleternice: kapelu sv. Petra na brdu Starac, koji je okružen prekrasnim vinogradima, Viškovački grad, te Klašnice. Po povratku u Pleternicu, u kasnim poslijepodnevnim satima, bio je smještaj u dvoranu tamošnje osnovne škole, te večera na ovogodišnjoj „Fišijadi“. Tako je uz blagi šum rijeke Orljave bilo moguće isprobati slavonske specijalitete: fišpaprikaš i šarana na rašljama. Oba specijaliteta su jako prijala nakon gotovo cjelodnevne šetnje okolnim brdima i šumama.

U nedjelju su, nakon doručka i jutarnje kavice, planinari su imali vremena za šetnju Pleternicom, koja je svojom ljepotom i mirom oduševila sve prisutne. U 11.00h sudjelovali su na sv. Misi, te se u euharistijsko slavlje uključili naviještajući Božju riječ u službi riječi. Poslije mise domaćini su počastili okupljene ručkom u restoranu „Klas“. Tada je najavljen i 3. susret planinara štovatelja sv. Bernarda, koji će se održati 2. i 3. lipnja 2012., a domaćini će biti HPD „A. Bedalov“ iz Kaštel Kambelovca.

Iz naše Bratovštine na ovom susretu sudjelovalo je 13 članova, te dvoje prijatelja. Svi smo se vratili kućama radosni što se ovo druženje nastavlja, kako bismo zajedno štovali sv. Bernarda u različitim krajevima Lijepe naše, te kroz planinarenje i druženje u prirodi, pronosili kršćanske vrednote.

Slike možete pogledati ovdje



1. svibanj 2011. – 9. pohod sv. Bernardu

Ovim pohodom obilježili smo završetak radova na krovištu Gostinjca, kao i 15 godina njegovoga rada.

Dio članova okupio se već u subotu u Gostinjcu, kako bi sve pripremili za prijem gostiju. Obzirom da je vremenska prognoza bila loša, trebalo je pripremiti nadstrešnicu za sv. Misu, kao i „sklepati“ nadstrešnicu za ražanj jer smo ovaj veliki događaj, osim grahom, željeli obilježiti i pečenom janjetinom.

U nedjelju je, u rano jutro, 30-ak članova i prijatelja Bratovštine krenulo pješice iz Luga, kako bi do podneva bili na Lovniku, malo odmorili, te se pridružili slavlju sv. Mise. Mnogo drugih planinara došlo je i iz drugih smjerova, pridružili su se i mještani okolnih sela, tako da nas je na kraju bilo oko 180. Posebno raduje što su se našem pozivu odazvali članovi drugih planinarskih društava: HPD „Japetić“, HPD „S. Kempny“, HPD „Zaprešić“ i HPD „Pinklec“, kao i članovi samoborskih bratovština: Bratovštine sv. Vida i Bratovštine sv. Filipa i Jakova.

Svetu misu u 12.30h predvodio je vlč. Damir Bačun, župnik u Lugu Samoborskom i duhovnik Bratovštine, te nas svojim riječima duhovno obogatio. Za vrijeme mise spustio se jak pljusak, koji je trajao 10-ak min, a naša sestra Maca ga je lijepo protumačila: to nam je Bog poslao blagoslov iz Rima, gdje su netom prije papu Ivana Pavla II proglasili blaženim. Dio zbora mladih iz Luga predvodilo je pjevanje, kojem su se zdušno priključili ostali sudionici euharistijskog slavlja.

Nakon mise zajedno smo blagovali grah – rad našeg brata Franje Horvata, te pečenoga janjca – uradak našeg brata Tomislava Rušnova. Obadvojici su pohvale stizale sa svih strana, a ne smiju se zanemariti ni vrijedne domaćice koje su ispekle kolače. Sve pohvale i ekipi u kuhinji: Maci, Kristini, Snježani, Snješki, Gogi, Dragici V., Dragici C., Mariji, kao i muškoj ekipi zaduženoj za tehnička pitanja: Janku, Đuri, Mući, Francu, Marijanu, Damiru, Mati, Mravcu.

Hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti i radosti ovog Pohoda: od već navedenog angažmana u pripremi okoliša i ručka, do pjesme, svirke, te same nazočnosti unatoč povremenoj kiši i lošoj prognozi.

Slike možete pogledati ovdje



26. ožujak - Izlet na Učku

U subotu 26. 3. Planinarska bratovština sv. Bernarda bila je na jednodnevnom izletu u Istri na Učki. Krajnji cilj je bio najviši vrh Vojak (1400 m). Bilo nas je 25-ero od toga 10-tak prijatelja a ostalo članovi Bratovštine. Vrijeme je bilo poluoblačno a tokom dana se razvedrilo - taman najbolje za hodanje. Put autobusom protekao je mirno i brzo smo stigli u podnožje Učke koja je bila sva u oblacima. Vozili smo se do odmorišta Poklon (na 900-tinjak m) odakle inače puca pogled na Rijeku i cijeli zaljev a ime nosi od davnina jer se odatle vidi Gospa na Trsatu pa su se hodočasnici klanjali Gospi s tog Vidikovca. Dakle, došli smo duboko u oblak i kiša je "visila" u zraku ali mi smo se spremili i krenuli obroncima Učke pod vodstvom brata Marijana(Mučo). Put nas je vodio po obroncima poprilično "okolo na okolo" i to po izohipsi, tako da je sam uspon na vrh počeo s kontra strane u odnosu na odmorište s kojeg smo započeli hod. Prvi veći odmor bio je kod uređenog pl. skloništa "Babina koliba" na1020 m. Nakon okrijepe krenuli smo dalje prema Maloj Učki jednom zaseoku odakle počinje pravi uspon na vrh Vojak. Taman se razvedrilo uz popriličan vjetar koji je rastjerao oblake. Grupa se dosta razvukla jer nisu svi u dobroj kondiciji. Priroda i vidici oko nas bili su veličanstveni i ubrzo smo došli do prijevoja zvanog Sedlo otprilike na1300 m visine. Tu smo se manje više skupili i veći dio je krenuo put vrha a oni bez kondicije prečacem uz vodstvo vodiča prema busu. Uspon tih zadnjih 100-tinjak metara je bio naporan ali je pravi gušt bilo osvojiti ga. Na sve strane svijeta pucao je veličanstven pogled s kamene kule koja je na samom vrhu. Palo je veliko fotografiranje u svim pozama, kraći odmor uz okrijepu. (fotke su sa prevoja Sedlo i na samom vrhu). Slijedi strmi i brzi spust prema odmorištu Poklon gdje nas čeka ostatak društva i povratak u Samobor. Zahvaljujem svim sudionicima izleta i ujedno pozivam osatalo članstvo da nam se pridruži na nekom slijedećem izletu.

Ivan Mužak

Učka



05. i 06. lipanj - Susret planinara štovatelja sv. Bernarda

Slike sa susreta možete pogledati ovdje.

Naša je bratovština 5. i 6. lipnja organizirala prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Članovi nekoliko planinarskih društava iz Hrvatske i BiH okupili su se u Samoboru uoči blagdana sveca (15. lipnja). Budući da njihova društva štuju sv. Bernarda, zaštitnika planinara i alpinista, baš kao i naša bratovština, sa zadovoljstvom su se odazvali na naš poziv.

Nakon dugotrajnog oblačnog i prohladnog razdoblja u svibnju i početkom lipnja, a pogotovo nakon mnogih kišnih vikenda, subotnje je jutro bilo obećavajuće sunčano. Okupljene je planinare u samoborskoj župnoj crkvi sv. Anastazije pozdravio župnik vlč. Vlado Bogdan. Prisutnima se obratio i naš predsjednik Đuro Vlašić, a s povijesnim i kulturnim znamenitostima Samobora upoznala ih je prof. Jelena Cvek.

Oduševljeni našom Gradnom, mostovima, "samoborskom Venecijom" te pogledom na Trg kralja Tomislava, neki su se prisjetili već viđenih kadrova iz omiljene hrvatske sapunice. A onda je napokon došlo vrijeme polaska prema Gostinjcu sv. Bernarda na Velikom Lovniku.

U Samobor su stigli planinari iz HPD-a Skradinski vrh iz Skrada, HPD-a Klikun – Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Pleternice, HPD-a Krndija – Sekcija sv. Bernarda iz Našica, HKPD-a Stanko Kempny i HPD-a Sv. Šimun iz Zagreba, planinari-graditelji Planinarskog skloništa "Orlovo gnijezdo" na Kozjaku iz Kaštel Kambelovca i planinari PD-a Kuk iz Travnika u BiH. Oni koji su procijenli da su u dobroj formi, odabrali su naporniju trasu do Velikog Lovnika. Autobusom su išli do Ruda, a onda su preko Velikog dola, Oštrca, livade Kovinšćica i Japetića, za oko šest sati stigli do Gostinjca sv. Bernarda.
Možda neki ne znaju, a neki su možda zaboravili da je prvi izlet zagrebačkih planinara u Samoborsko gorje, organiziran 1875. g., prolazio trasom Rude – Oštrc – Plešivica, a dio te trase (onaj od Ruda do Oštrca), prošli su, 135 godina kasnije, i štovatelji sv. Bernarda.

Druga je grupa planinara autobusom išla do Dragonoša, a do najvišeg samoborskog vrha Japetića i potom do Velikog Lovnika stigli su za oko tri sata.

Nakon razgledavanja Gostinjca i okoliša, planinari su se smjestili, a budući da su nekima draži šatori, pripremili su ih za noćenje. A kao i uvijek, dobri domaćini su spravili obilnu večeru za umorne planinare. Potom su pogledali prezentaciju o sv. Bernardu i o radu Planinarske bratovštine sv. Bernarda. Slijedilo je druženje pod zvjezdanim nebom, a potom i noćenje – u toplom Gostinjcu ili pod šatorima. Nažalost, planinari iz Skrada vratili su se svojim domovima iste večeri.

I nedjelja je bila sunčana i topla, što su mnogi iskoristili za dolazak na Veliki Lovnik. Posebno su nas obradovali najmanji, djeca sadašnjih i bivših članova, od kojih su mnogi bili prvi put na Velikom Lovniku. Dvije bebe, Eva i Rafael, većinu su događanja prespavale u naručju svojih majki i očeva. Ljuljačke su testirala malo veća djeca – Rebeka, Katarina, ???, Filip, Noa, Ana, kak se zove troje Marijine djece, Dominik i sestra (Martinini)... Svi su oni došli sa svojim roditeljima, djedovima, bakama... Uvijek dragi gosti u našem gostinjcu su mještani okolnih sela – Dragonoša, Jarušja, Šipačkog brega i Slanog dola, a stigli su i mnogi planinari i prijatelji Bratovšine.

Predstavnici planinarskih društava bili su spremni za procesiju s križom od gostinjca do crkve na otvorenom. Planinari iz Kaštel Kambelovca uvježbali su svoju pjesmu na vrhu Velikog Lovnika i već su se spustili do doma. Vjernici su odabrali svoja mjesta na klupama oko oltara. A onda je stigao i planinar kojeg smo s nestrpljenjem iščekivali. Neki ga se sjećaju s planinarskih hodočašća na Veliko Rujno, neki znaju da je član Planinarske bratovštine sv. Bernarda, neki će se prisjetiti toplog čaja koji nas je čekao na farofu nakon zornica, dok je bio samoborski župnik. Neke je vjenčao, a neke krstio. Danas pomoćni zagrebački biskup msgr. Mijo Gorski.

U 10 je sati procesija krenula prema crkvi na otvorenom, gdje je svetu misu u hladu borove šume služio msgr. Mijo Gorski. Misu je, osim cvrkuta ptica i gitare, uveličala pjesma za tu prigodu formiranog zbora – pjevali su članovi Bratovštine, ali i ne samo oni. Na kraju je zapjevala i ranije spomenuta muška klapa iz Kaštel Kambelovca, ovaj put pojačana jednom damom. Na kraju sv. mise predsjednik Bratovštine Đuro Vlašić zahvalio je msgr. Miji Gorskom na dolasku, a potom je s Lovorkom Grbac pomoćnom biskupu i predstavnicima planinarskih društava podijelio prigodne darove, za uspomenu na prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Osim darova, vjerujemo da su u svojim srcima ponijeli i sve ono lijepo proživljeno tijekom dvodnevnog druženja u Samoborskom gorju.

Poslije ručka i kratkog druženja morali smo se oprostiti od msgr. Mije Gorskog. Mnogi su poželjeli fotografiju s pomoćnim biskupom, za uspomenu, pa je msgr. strpljivo pozirao ispred Gostinjca. U ranim popodnevnim satima i planinari su krenuli prema Samoboru, a onda i prema Zagrebu, Slavoniji, Dalmaciji, Travniku. Iako kolača nije nedostajalo, veselili su se što će prije povratka "u prolazu" kuštati samoborske kremšnite o kojima su dotad samo slušali.

A grupa najhrabrijih planinara, čiji su domovi mnogo bliži od domova naših gostiju, ostali su uz pjesmu i gitaru ispred Gostinjca do kasnih popodnevnih sati. Nakon zadnjeg glanca dežurnih članova, i oni su se razmilili po šumi, u miru sređujući dojmove. Sigurni smo da su ih do Slanog dola, gdje su ih čekali njihovi metalni ljubimci, uspjeli srediti.

A dok se štovatelji sv. Bernarda ponovno ne okupe, zasigurno već sljedeće godine u Pleternici, molit će sv. Bernarda da im daruje dio svoje snage, kako bi se, kao i on, koračajući prema vrhu, ujedno sve više približavali Nebu.

---------------------------------------------------------------------------------------------------