Osvrt na izlet – Zeleni prsten 23.2.2020.

Izlet 23.2.2020.

Ove lijepe sunčane nedjelje, nakon jutarnje svete mise u Lugu Samoborskom krenuli smo u još jednu veselu šumsku avanturu.

Nakon jutarnje kavice zaputili  smo se Tragom zelenog prstena, zanimljivom, kružnom stazom koja započinje i završava u Bregani.

Prošavši selo Podvrh , ušli smo polako u šumu  prošaranu raznim bojama proljetnog cvijeća. Zaustavili smo se kratko u selu Otruševac i pomolili se pred kipom našeg sveca zaštitnika sv. Bernarda.

Veselo smo nastavili našu šetnju, uživajući u prelijepom danu.

Oko podneva naš vodič Veki doveo nas je do Kožlaka , gdje je naš dragi brat Mučo, pripremio ukusan ručak. Uživali smo u ukusnim kobasicama, kolačima, rakijicama i vinčeku.

Na povratku smo svratili do naših veselih prijatelja, obitelji Blažević gdje smo još se svi zajedno proveselili uz čašicu dobrog vinčeka.

U popodnevnim satima krenuli smo svojim kućama, prepuni veselja i pozitivne energije, spremni za novi radni tjedan.

PLANINARSKO HODOČAŠĆE NA SV. GERU, NEDJELJA 26. SIJEČNJA 2020.

 

I ove godine hodočastili smo posljednju nedjelju u siječnju na Svetu Geru.

Trasa je bila uobičajena: automobilima do Sošica, a dalje pješice do Svete Gere. Iako smo tim putem prošli već mnogo puta, susret s dragim ljudima i priroda, ovisno o vremenskim prilikama, uvijek daju novu ljepotu ovom hodočašću.

Svetu misu u podne predvodio je apostolski administrator Križevačke eparhije o. Milan Stipić, nakon koje smo prilično brzo krenuli natrag prema Sošicama i Samoboru, navijati za naše rukometaše.

Jedna grupa naših članova, za koje je uspon na Geru postao malo pretežak, na misi je bila u Krašiću, a zatim su od Sošica išli pješice do Sekulića, ili do Vodica.

Na kraju su se zadržali u samostanu Sestara bazilijanki u ugodnom druženju.

Kićenje gostinjca 9.12.2019. i duhovna obnova Bratovštine

KIĆENJE GOSTINJCA I DUHOVNA OBNOVA

I ove godine okupili smo se na tradicionalnom kićenju Gostinjca i adventskoj duhovnoj obnovi, u subotu 7. prosinca.

Od prijepodneva u Gostinjac su pristizali članovi i kako je tko dolazio prihvatio se kuhinje, nakita, slame, zelenja….

kako bi vanjske i unutarnje jaslice, kao i cijela kuća, zasjale u božićnom sjaju. Nakon fine večere, slijedila je duhovna obnova, da bi i naša srca zasjala božićnim sjajem, a predvodio ju je vlč. Kristijan Tušek.

Duhovno obnovljeni, čekao nas je još jedan važan zadatak – čestitati rođendan i imendan našem bratu Franceku Trkešu.

Ovaj dan, ispunjen druženjem jednih s drugima i s Gospodinom, završili smo uz pjesmu dragih nam pjesama te se po prekrasnoj zvjezdanoj noći razišli svojim kućama

STOPAMA SV. BERNARDA

Nakon pet godina, u godini u kojoj obilježavamo 25 godina postojanja, ponovno smo se zaputili na planinarsko hodočašće u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, naš zaštitnik. Put je započeo kasno navečer u srijedu 28. kolovoza. Nakon noćne vožnje kroz Sloveniju i Italiju, u četvrtak u jutarnjim satima stigli smo u Novaru, gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život 12. lipnja 1081. godine. Prvo je bio pokopan u samostanu sv. Lovre, koji danas više ne postoji, a sredinom 16. stoljeća kosti su mu prenesene u novarsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Stoga smo u 10.00 u katedrali slavili svetu misu koju je predvodio vlč. Matej Petrić. Na kraju mise, svi zajedno uputili smo se do groba sv. Bernarda na zajedničku pobožnost. Nakon mise i kraćeg razgleda grada, put se nastavio prema Aosti, gradu okruženom alpskim vrhuncima i mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj svećenički život. Nakon kraćeg razgleda, toga dana put je završio u mjestu Saint Oyen gdje je bio smještaj u kući za hodočasnike, koja je od 12. st. također bila kuća za smještaj putnika a ujedno i gospodarstvo na kojem su se uzgajale namirnice za uzdržavanje Gostinjca na planini. Nakon više od 800 godina, od prije nekoliko godina, kuća je pod upravom biskupije Aosta, ali i dalje služi kao mjesto za prihvat, odmor i duhovne obnove hodočasnika, a odiše gostoljubivošću i brigom za bližnjega.

U petak ujutro, zaputili smo se na Gran san Bernard. Ovdje, okruženi veličanstvenim planinama, mogli smo barem malo doživjeti i osjetiti duhovnost sv. Bernarda, koji danas živi u njegovim redovnicima i brojnim volonterima i suradnicima, a uvijek su na raspolaganju svakom putniku. Sv. Bernard  bio je vrstan propovjednik te je obilazio zabita sela u kojima su se još zadržali poganski običaji te tamo propovijedao evanđelje. Putem je susretao putnike – trgovce, hodočasnike i vojnike, koji su prelazeći prijevoj Montjoux na visini od 2500 m n/v, često stradali u lavinama, mećavama, ili od ruke razbojnika. U početku ih je primao u Aosti, a onda, zajedno s nekoliko istomišljenika, osnovao zajednicu s kojom je na prijevoju izgradio Gostinjac. Otvoren je 1050. godine i od tada nikada nije bio zatvoren. Kasnije je taj prijevoj dobio ime po njemu Gran san Bernard (Veliki sv. Bernard).

Po dolasku, slavili smo svetu misu koju je predvodio župnik iz Ruda vlč. Darko Banfić. Na kraju mise bio je kratki susret s bratom Fredericom, koji je u rujnu 1997. bio u Samoboru povodom obilježavanja desete obljetnice Planinarskog križnog puta. Još uvijek se rado sjeća tih dana. Dan se nastavio planinarskim turama po okolici, a ovisno o planinarskoj spremi,  mogli smo izabrati turu kojom ćemo ići.

U subotu je dan bio rezerviran za odlazak do mjesta Breuil-Cervinia, podno Matterhorna. Ova planina, sa svojih 4 478 m n/v i strmim stijenama, nedostižna je za većinu planinara, ali lijepo ju je gledati i diviti se njezinoj impozantnosti i s nižih dijelova planine. Iako je veći dio dana bila u oblaku te se pokazala samo pri dolasku i odlasku, bilo je nezaboravno planinariti tim krajem. Cilj je bio planinarski dom Duca degli Abruzzi – L’Orionde (2860 m n/v), koji je polazišna točka za uspon na Matterhorn. Na početku uspona, kod kapele podignute u čast gorske postrojbe talijanske vojske (Capella degli Alpini), održana je molitva koju je predmolio župnik iz Natkrižovljana vlč. Mario Filipović. Oni kojima je uspon do doma bio pretežak, uživali su u ljepoti gradića, i divili se planini iz žičare.

Nedjelja je bila dan za povratak. Nakon jutarnje mise koju je prevodio župnik iz Vrbana III vlč. Danijel Hačko, puni dojmova, krenuli smo prema Hrvatskoj. Putem smo se zaustavili na jezeru Lago di Garda u gradu Sirmione, uživajući u kratkoj šetnji po obali jezera.

Proslava velikih obljetnica 1. i 2. lipnja 2019.

Dvadeset i pet godina Planinarske bratovštine sv. Bernarda

Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora 1. i 2. lipnja proslavila je dvadeset pet godina svoga postojanja. U sklopu ove proslave održan je i Deseti susret planinara štovatelja sv. Bernarda te Sedamnaesti pohod sv. Bernardu.

Proslava je započela u subotu 1. lipnja u jutarnjim satima u Samoborskom gorju u selu Dragonoš u kapeli sv. Antuna. Nakon pozdravne riječi predsjednice Bratovštine Lovorke Grbac i molitve koju je predvodio samoborski župnik preč. Davor Štuljan, šezdesetak planinara iz Osijeka, Našica, Pleternice, Zagreba, Novog Travnika i Samobora, koje povezuje štovanje sv. Bernarda, zaštitnika planinara, uputilo se na višesatnu planinarsku turu preko Japetića do Grabarka, da bi se u kasnim poslijepodnevnim satima ponovno vratili u Dragonoš. U Grabarku su ih, na svom OPG-u dočekali Ivan i Ljubica Bubanović, jedini stanovnici ovog sela. Kako Grabarak pripada Žumberku, području naseljenom većinom grkokatolicima, planinarima se pridružio i župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom vlč. Marjan Jeftimov te predsjednik udruge „Uskok Sošice“ Milan Radić. Oni su upoznali planinare s poviješću i sadašnjošću Žumberka, kraja bogatog prirodnim ljepotama i mjesta na kojem se živi jedinstvo u različitosti dviju crkvenih tradicija – istočna i zapadna. U kasno poslijepodne, nakon povratka u Dragonoš, produžili su do Velikog Lovnika, mjesta na kojem Bratovština vodi Gostinjac sv. Bernarda i gdje je bilo organizirano noćenje.

U nedjelju tijekom prijepodneva u Gostinjac su pristigli brojni planinari. Dio njih pridružio se Sedamnaestom pohodu Lug Samoborski – V. Lovnik, kako bi se, nakon četverosatnog hoda pridružili svetoj misi u 11.00 sati koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Antom Crnčevićem, župnikom u župi Sveta tri kralja u Vrbanima vlč. Danijelom Hačkom, kapelanom u Španskom vlč. Alenom Vrbekom te samoborskim kapelanom vlč. Kristijanom Tušekom.

U pozdravnoj riječi  predsjednica Bratovštine je istaknula: „Mnogi od nas, prisjećaju se ovih dana ranih devedesetih, kada smo, okupljeni u zajednici mladih župe sv. Anastazije, organizirajući planinarske križne putove i planinareći po okolnom gorju, željeli osnovati planinarsko društvo koje će imati svoj temelj u vjeri i u Isusu Kristu. 22. siječnja 1994. to smo i ostvarili i evo nas danas ovdje, 25 godina kasnije. Osim već spomenutih planinarskih križnih puteva, iza nas su brojni planinarski izleti na hrvatske planine, ali i susjedne nam BIH, Slovenije, Austrije i Italije. Članovi Bratovštine dva puta su se popeli i na najviši vrh stare Europe – Mt. Blanc. Od 1996. vodimo brigu o ovoj kući, koju smo pretvorili u Gostinjac sv. Bernarda te odradili brojne radne akcije, da bi on postao i ostao mjesto mnogih susreta i druženja. Više puta posjetili smo mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard – Novaru, Aostu i Gran san Bernard. Na prvom od tih hodočašća, od Novarske biskupije, dobili smo na dar moći sv. Bernarda.  2010. inicirali smo susrete planinara štovatelja sv. Bernarda te smo se pobliže mogli upoznati s duhovnom, povijesnom i kulturnom baštinom Pleternice, Našica, Kaštel Kambelovca, Medvednice, N. Travnika…

Mnogo toga je još iza nas i teško je u nekoliko riječi sve nabrojiti. No, vjerujem, da je još i više toga pred nama, da ćemo, po zagovoru sv. Bernarda još mnogo puta uživati u ljepotama prirode i vratiti se svom poslu jači u služenju Bogu i braći ljudima.

U uvodu u misno slavlje biskup Šaško je istaknuo: „Često su navođene riječi sv. Bernarda u kojima se kaže: „U šumama ćeš pronaći više nego u knjigama. Drveće i stijenje poučit će te onomu o čemu ti neće govoriti niti jedan učitelj.“ Zanimljivo je to čuti upravo od jednog crkvenog naučitelja, koji nam je ostavio puno svojih zapisanih misli, osjećaja, molitava i rasprava. Pa ipak, znao je da je nad najljepšom knjigom Božja riječ i da je nad najučenijim naukom i ljudskim planovima Božja providnost. Molimo dar Duha da nam otvori srce za zahvaljivanje, za prepoznavanje grijeha, za iskreno kajanje, za prihvaćanje oproštenja i za radost zajedništva s Bogom, braćom i sestrama.

U svojoj propovjedi biskup je rekao: „Baš tu, gdje je uslišana Isusova molitva, zastaje cijeli svijet u iščekivanju rođenja Božje novosti; baš tu Crkva pronalazi svoje utočište u kojemu slavimo ovu liturgiju u kojoj s Isusom molimo: da ljubav kojom je Otac ljubio njega bude u nama. Jedinstvo, zajedništvo, nije plod naših darova, nego Božjega dara ljubavi. Mi za njom čeznemo, a iz te se čežnje rađa molitva i u njoj živi obraćenje, po njoj živi ljubav prema bližnjima.

Bratovština svetog Bernarda rođena je iz te ljubavi. Vaši početci vezani su uz pobožnost križnoga puta. Kao što je sveti Bernard osjetio da treba biti na pomoć udaljenima i unesrećenima, a zatim osobito hodočasnicima, tako se u dubini poticaja – koje su osjetili prvi članovi – nalazilo nadahnuće da je ljudima na njihovu hodu najvažnija pratnja tim kratkim, a životno dugim i važnim putem Kristove muke, radi susreta s Božjim mirom, jedinstvom i ljubavlju.“

Na kraju misnog slavlja vjernici su mogli pojedinačno pristupiti moćima sv. Bernarda i izraziti mu štovanje.

Euharistijsko slavlje sviranjem je uveličao Tamburaški orkestar KUD-a Vedar osmijeh pod vodstvom profesorice Silvije Mužak.

Nakon mise, druženje se nastavilo uz zajednički ručak, spravljen dobrotom lovačkog društva „Srna“ i članova Bratovštine. Uz pjesmu i ples, slavilo se do predvečerja.