11. SUSRET PLANINARA ŠTOVATELJA SV. BERNARDA

 

Proteklog vikenda, 6. – 7. lipnja, sudjelovali smo  na jedanaestom susretu planinara štovatelja sv. Bernarda.  Ovogodišnji domaćin bilo je planinarsko društvo „Sv. Šimun“ iz Markuševca, a susret je održan na Velebitu, na Skorpovcu, između Baških Oštarija i Karlobaga, gdje oni vode planinarsko sklonište te su, ujedno, proslavili 10 godina postojanja skloništa.

Zbog neizvjesnosti oko organizacije Susreta, ove godine odazvao se nešto manji broj društava: HPD „Krndija“ – Sekcija sv. Bernarda – Našice, HPD „Klikun“ – Planinarska bratovština sv. Bernarda – Pleternica, HPD „S. Kempny“ – Zagreb,  PD „Kuk“ – N. Travnik (BIH) i mi.

Iz Samobora smo krenuli rano ujutro te nakon kave i kupovine zadnjih namirnica u Gospiću, iza 9.00 sati stigli na Skorpovac. Dočekali su nas veseli domaćini. Dok smo čekali da pristignu i ostali planinari, popeli smo se na vidikovac udaljen cca pola sata hoda od skloništa.

Nakon ručka krenuli smo put okolnih vrhova. Jedna grupa na manje zahtjevan uspon, na Budakovo brdo, a druga grupa na Šatorinu. I jedni i drugi uživali su u ljepoti prirode, proljetnog velebitskog cvijeća i vidicima na jadranske otoke.

Večer je prošla u druženju uz logorsku vatru, prisjećanja na neke prijašnje uspone i druženja te planovima  za buduće. Noćilo se u šatorima, a jutarnje buđenje bilo je uz zvuk kravljih zvona, od kravica koje su neumorno pasle travu.

U 11.00 sati slavili smo svetu misu, koju je predvodio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. Marinko Miličević. Na kraju mise blagoslovio je raspelo i reljef sv. Bernarda – zaštitnika planinara – kojeg su postavili članovi HPD-a „Sv. Šimun“ i naše Bratovštine. Reljef je rad našeg pokojnog sugrađanina Josipa Rubinića.

Nakon mise i zajedničkog ručka, većina planinara krenula je put svojih domova,  a mi smo  se još popeli na Velinac, stjenoviti vrh iznad Karlobaga.

 

 

Osvrt na izlet – Zeleni prsten 23.2.2020.

Izlet 23.2.2020.

Ove lijepe sunčane nedjelje, nakon jutarnje svete mise u Lugu Samoborskom krenuli smo u još jednu veselu šumsku avanturu.

Nakon jutarnje kavice zaputili  smo se Tragom zelenog prstena, zanimljivom, kružnom stazom koja započinje i završava u Bregani.

Prošavši selo Podvrh , ušli smo polako u šumu  prošaranu raznim bojama proljetnog cvijeća. Zaustavili smo se kratko u selu Otruševac i pomolili se pred kipom našeg sveca zaštitnika sv. Bernarda.

Veselo smo nastavili našu šetnju, uživajući u prelijepom danu.

Oko podneva naš vodič Veki doveo nas je do Kožlaka , gdje je naš dragi brat Mučo, pripremio ukusan ručak. Uživali smo u ukusnim kobasicama, kolačima, rakijicama i vinčeku.

Na povratku smo svratili do naših veselih prijatelja, obitelji Blažević gdje smo još se svi zajedno proveselili uz čašicu dobrog vinčeka.

U popodnevnim satima krenuli smo svojim kućama, prepuni veselja i pozitivne energije, spremni za novi radni tjedan.

PLANINARSKO HODOČAŠĆE NA SV. GERU, NEDJELJA 26. SIJEČNJA 2020.

 

I ove godine hodočastili smo posljednju nedjelju u siječnju na Svetu Geru.

Trasa je bila uobičajena: automobilima do Sošica, a dalje pješice do Svete Gere. Iako smo tim putem prošli već mnogo puta, susret s dragim ljudima i priroda, ovisno o vremenskim prilikama, uvijek daju novu ljepotu ovom hodočašću.

Svetu misu u podne predvodio je apostolski administrator Križevačke eparhije o. Milan Stipić, nakon koje smo prilično brzo krenuli natrag prema Sošicama i Samoboru, navijati za naše rukometaše.

Jedna grupa naših članova, za koje je uspon na Geru postao malo pretežak, na misi je bila u Krašiću, a zatim su od Sošica išli pješice do Sekulića, ili do Vodica.

Na kraju su se zadržali u samostanu Sestara bazilijanki u ugodnom druženju.

Kićenje gostinjca 9.12.2019. i duhovna obnova Bratovštine

KIĆENJE GOSTINJCA I DUHOVNA OBNOVA

I ove godine okupili smo se na tradicionalnom kićenju Gostinjca i adventskoj duhovnoj obnovi, u subotu 7. prosinca.

Od prijepodneva u Gostinjac su pristizali članovi i kako je tko dolazio prihvatio se kuhinje, nakita, slame, zelenja….

kako bi vanjske i unutarnje jaslice, kao i cijela kuća, zasjale u božićnom sjaju. Nakon fine večere, slijedila je duhovna obnova, da bi i naša srca zasjala božićnim sjajem, a predvodio ju je vlč. Kristijan Tušek.

Duhovno obnovljeni, čekao nas je još jedan važan zadatak – čestitati rođendan i imendan našem bratu Franceku Trkešu.

Ovaj dan, ispunjen druženjem jednih s drugima i s Gospodinom, završili smo uz pjesmu dragih nam pjesama te se po prekrasnoj zvjezdanoj noći razišli svojim kućama

STOPAMA SV. BERNARDA

Nakon pet godina, u godini u kojoj obilježavamo 25 godina postojanja, ponovno smo se zaputili na planinarsko hodočašće u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, naš zaštitnik. Put je započeo kasno navečer u srijedu 28. kolovoza. Nakon noćne vožnje kroz Sloveniju i Italiju, u četvrtak u jutarnjim satima stigli smo u Novaru, gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život 12. lipnja 1081. godine. Prvo je bio pokopan u samostanu sv. Lovre, koji danas više ne postoji, a sredinom 16. stoljeća kosti su mu prenesene u novarsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Stoga smo u 10.00 u katedrali slavili svetu misu koju je predvodio vlč. Matej Petrić. Na kraju mise, svi zajedno uputili smo se do groba sv. Bernarda na zajedničku pobožnost. Nakon mise i kraćeg razgleda grada, put se nastavio prema Aosti, gradu okruženom alpskim vrhuncima i mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj svećenički život. Nakon kraćeg razgleda, toga dana put je završio u mjestu Saint Oyen gdje je bio smještaj u kući za hodočasnike, koja je od 12. st. također bila kuća za smještaj putnika a ujedno i gospodarstvo na kojem su se uzgajale namirnice za uzdržavanje Gostinjca na planini. Nakon više od 800 godina, od prije nekoliko godina, kuća je pod upravom biskupije Aosta, ali i dalje služi kao mjesto za prihvat, odmor i duhovne obnove hodočasnika, a odiše gostoljubivošću i brigom za bližnjega.

U petak ujutro, zaputili smo se na Gran san Bernard. Ovdje, okruženi veličanstvenim planinama, mogli smo barem malo doživjeti i osjetiti duhovnost sv. Bernarda, koji danas živi u njegovim redovnicima i brojnim volonterima i suradnicima, a uvijek su na raspolaganju svakom putniku. Sv. Bernard  bio je vrstan propovjednik te je obilazio zabita sela u kojima su se još zadržali poganski običaji te tamo propovijedao evanđelje. Putem je susretao putnike – trgovce, hodočasnike i vojnike, koji su prelazeći prijevoj Montjoux na visini od 2500 m n/v, često stradali u lavinama, mećavama, ili od ruke razbojnika. U početku ih je primao u Aosti, a onda, zajedno s nekoliko istomišljenika, osnovao zajednicu s kojom je na prijevoju izgradio Gostinjac. Otvoren je 1050. godine i od tada nikada nije bio zatvoren. Kasnije je taj prijevoj dobio ime po njemu Gran san Bernard (Veliki sv. Bernard).

Po dolasku, slavili smo svetu misu koju je predvodio župnik iz Ruda vlč. Darko Banfić. Na kraju mise bio je kratki susret s bratom Fredericom, koji je u rujnu 1997. bio u Samoboru povodom obilježavanja desete obljetnice Planinarskog križnog puta. Još uvijek se rado sjeća tih dana. Dan se nastavio planinarskim turama po okolici, a ovisno o planinarskoj spremi,  mogli smo izabrati turu kojom ćemo ići.

U subotu je dan bio rezerviran za odlazak do mjesta Breuil-Cervinia, podno Matterhorna. Ova planina, sa svojih 4 478 m n/v i strmim stijenama, nedostižna je za većinu planinara, ali lijepo ju je gledati i diviti se njezinoj impozantnosti i s nižih dijelova planine. Iako je veći dio dana bila u oblaku te se pokazala samo pri dolasku i odlasku, bilo je nezaboravno planinariti tim krajem. Cilj je bio planinarski dom Duca degli Abruzzi – L’Orionde (2860 m n/v), koji je polazišna točka za uspon na Matterhorn. Na početku uspona, kod kapele podignute u čast gorske postrojbe talijanske vojske (Capella degli Alpini), održana je molitva koju je predmolio župnik iz Natkrižovljana vlč. Mario Filipović. Oni kojima je uspon do doma bio pretežak, uživali su u ljepoti gradića, i divili se planini iz žičare.

Nedjelja je bila dan za povratak. Nakon jutarnje mise koju je prevodio župnik iz Vrbana III vlč. Danijel Hačko, puni dojmova, krenuli smo prema Hrvatskoj. Putem smo se zaustavili na jezeru Lago di Garda u gradu Sirmione, uživajući u kratkoj šetnji po obali jezera.