Bogatiji za još jedno iskustvo, puni duha i novih prijateljstva, završili smo dvodnevni 63. planinarski križni put na trasi Belec-Lepoglava-Macelj. Jutro prije samoga početka započeli smo mišlju kako bi svoje vrijeme u ova dva dana trebali posvetiti Bogu, isključiti se iz društvenih mreža i započeti svoju molitvu.
Bilo je tu brda i dolina, blata i asfalta, kamenja i trave, ali smo na sve bili spremni. Neki od nas bili su vrlo uporni hodajući kroz šumu u kojoj je teren bio strmovit i blatan. Naime, padali smo, a neki čak i više od tri puta, ali su ustali i nastavili dalje kroz pjesmu i smijeh. Uz pomoć druge ruke sve je bilo lakše svladati. Stvarala su se tu i prijateljstva za cijeli život, a možda i pokoja ljubavna priča.
Naposlijetku smo stigli do svoga cilja zadovoljni, iscrpljeni, a opet dovoljno snažni da poslušamo Božju riječ i pjesmu prije nego odemo svojim kućama.
Nema ništa ljepše nego leći u krevet nakon napornog hoda, a osjećati se tako ispunjeno i obnovljeno, iako umorno.
Antonela Blažević