Bratovština

Početak bratovštine u Samoboru veže se za 17. stoljeće, odnosno, za godinu 1635. kada je osnovana Bratovština Presvetog Tijela Isusova, koju je iz Rima odobrio i potvrdio papa Urban VIII. S više ili manje uspjeha osnivana su i druga bratstva u samome gradu i selima, vezana često uz župnu crkvu ili kapele, kojih je u župi popriličan broj. Ovisno o entuzijazmu osnivača, kvaliteti i intenzitetu okupljanja, trajala su duže ili kraće, a najčešće se gase pa ponovno obnavljaju nakon nekoliko godina. Zadnje gašenje svih bratovština bilo je nasilno - odlukom komunističkih vlasti. Tako su godine 1947. prestale s radom sve samoborske bratovštine kojih je tada bilo 11. Prva obnovljena bratovština u Samoboru bila je Bratovština svetog Jurja 1990. godine, druga je bila Bratovština sv. Filipa i Jakoba, obnovljena 1993. godine. Planinarska bratovština sv. Bernarda osnovana je 22. siječnja 1994., a ne obnovljena, jer je u prijašnjim vremenima sv. Bernard iz Aoste bio nepoznat u župi (sv. Anastazije), kao i u čitavoj Hrvatskoj. 

Inicijativni odbor naše Planinarske bratovštine činili su mladi zajednice "Emanuel" koja se okupljala pri župnom uredu sv. Anastazije u Samoboru. Zajednica je uspješno vodila križne putove kroz Samoborsko gorje i družila se u planini. Na osnivačkoj skupštini bilo je 55 osoba koje su se odmah učlanile u bratstvo, a danas ono broji preko 100 članova. Živeći zajedno, kroz veliki entuzijazam i Božju pomoć, bratstvo ostvaruje velike ideje, mada je početak rada bio u ratnim godinama. Svaka bratovština ima svoju matičnu kapelu, a bratstvo je izabralo kapelu Majke Božje Kraljice Hrvata u Maloj Jazbini, jer je njen graditelj, član bratstva, g. Janko Otmačić, u kapelu, uz sliku Majke Božje, smjestio i sliku sv. Huberta - zaštitnika lovaca i sv. Bernarda - zaštitnika planinara. To je ujedno i prva slika sv. Bernarda iz Aoste u Hrvatskoj.