O SV. BERNARDU
BERNARD IZ MENTHONE I ZAJEDNICA SV. BERNARDA
Sv. Bernard rođen je vjerojatno 1020. godine. u Menthoni (Savoja, Francuska). Potjecao je iz bogate plemićke obitelji te je prošao dobru naobrazbu. Odbio je brak koji je ugovorio njegov otac te se odlučio na služenje Crkvi kao redovnik benediktinskog reda u Aosti. Pod vodstvom redovnika Petra, arhiđakona Aoste, brzo je napredovao u znanju i duhovnosti, zaređen je za svećenika te ubrzo i sam postao arhiđakonom. Uočio je kako među stanovnicima Alpa još uvijek prevladavaju poganski običaji te se posvetio propovijedanju Evanđelja i njihovom obraćenju. Predaja kaže da je bio izvrstan govornik i da je jako lijepo znao govoriti o Isusu Kristu te su se mnogi okupljali kako bi im preko njega progovorio naš Gospodin.
No, riječi o Isusovom djelovanju nisu ostale samo riječi. Bernard ih je svojim životom pretočio u djela. Naime, na tom je području još od drevnih vremena bio prijelaz preko Alpa. Unatoč visokom snijegu i lavinama, tijekom cijele godine tuda su prolazili brojni putnici i hodočasnici koji su išli u Rim. Mnogi su ostajali zameteni u snijegu, no česti su bili i napadi razbojnika i pljačkaša, koji su u tim visokim, nenaseljenim područjima, daleko od ostalih ljudi, vidjeli dobru priliku za zaradu. Uvidjevši to, Bernard je osjetio potrebu da pomogne. Ubrzo mu se pridružilo nekoliko istomišljenika te su 1050. godine na visini od 2 452 m/nv izgradili Gostinjac u kojem su zbrinjavali unesrećene. Tako je nastala redovnička zajednica sv. Bernarda. Taj prijelaz danas je poznat pod imenom Veliki sv. Bernard (Grand San Bernard) i nalazi se na granici Italije i Švicarske. Nedugo nakon toga, osnovan je i Mali sv. Bernard (Piccolo San Bernard) koji je smješten na granici Italije i Francuske. Tijekom stoljeća uzgojili su pse koji su im pomagali u potragama za unesrećenima, a dobili su ime bernardinci.
Bernard je umro u Novari u lipnju 1081. Godine u samostanu sv. Lovre, koji je 1552. uništen. Grob mu se nalazi u novarskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. U krajevima oko Aoste ubrzo je započelo njegovo štovanje, no svetim ga je proglasio tek 1681. godine papa Inocent XI. Zaštitnik je planinara, alpinista, skijaša, Alpa, a blagdan mu se slavi 15. lipnja. O popularnosti štovanja ovog sveca govori nam i velik broj njemu posvećenih biskupija, mnoštvo fresaka s njegovim likom i planinskih crkvica koje nose njegovo ime.
Današnji redovnici sv. Bernarda još uvijek vode Gostinjac na prijevoju Veliki sv. Bernard, no njihova služba putnicima i hodočasnicima se promijenila. Kod njih se i danas može prenoćiti, a u njihovim samostanima održavaju se mnogi susreti i duhovne obnove. U pograničnom području s talijanske i švicarske strane vode nekoliko župa.