Kićenje gostinjca 9.12.2019. i duhovna obnova Bratovštine

KIĆENJE GOSTINJCA I DUHOVNA OBNOVA

I ove godine okupili smo se na tradicionalnom kićenju Gostinjca i adventskoj duhovnoj obnovi, u subotu 7. prosinca.

Od prijepodneva u Gostinjac su pristizali članovi i kako je tko dolazio prihvatio se kuhinje, nakita, slame, zelenja….

kako bi vanjske i unutarnje jaslice, kao i cijela kuća, zasjale u božićnom sjaju. Nakon fine večere, slijedila je duhovna obnova, da bi i naša srca zasjala božićnim sjajem, a predvodio ju je vlč. Kristijan Tušek.

Duhovno obnovljeni, čekao nas je još jedan važan zadatak – čestitati rođendan i imendan našem bratu Franceku Trkešu.

Ovaj dan, ispunjen druženjem jednih s drugima i s Gospodinom, završili smo uz pjesmu dragih nam pjesama te se po prekrasnoj zvjezdanoj noći razišli svojim kućama

Izlet na Kopitnik 24.11.2019.

Izlet na Kopitnik

U nedjelju 24. studenog, bili smo na posljednjem izletu u ovoj kalendarskoj godini.  Okupili smo se na jutarnjoj misi kod časnih sestara Služavki malog Isusa te duhovno obogaćeni, automobilima  krenuli put Slovenije, do mjesta Rimske Toplice.

Tu započinje jedna od planinarskih staza do Kopitnika, vrha visokog  914 m n/v. Zaustavili smo se kod kapele Majke Božje Lurdske i nakon Molitve hodočasnika planine, nastavili dalje.

Staza se gotovo cijelim putem uspinje i za cca dva sata svi smo došli do planinarske kuće „Koča na Kopitniku“ (865 m n/v).  Oni koji su bili malo brži, popeli su se i na vrh, udaljen dvadesetak minuta od kuće.

Za lijepog vremena pogled seže daleko u dolinu, kažu sve do Zagreba, no ovoga puta vidjeli su se samo okolni vrhovi zbog oblaka i guste magle u nizini.

Nakon okrjepe, drugim putem spustili smo se do Rimskih Toplica. Pritom je trebalo biti dosta oprezan zbog mokrog lišća na stazi, koja se jednim dijelom dosta strmo spušta prema nizini.  Nakon cjelodnevnom uživanja u jesenskoj prirodi, vratili smo se u Samobor puni dojmova, u iščekivanju nekog novog izleta.

 

64. PLANINARSKI KRIŽNI PUT – “DA SVI BUDU JEDNO!”

 

64. Planinarski križni put pod geslom „Da svi budu jedno“ (Iv 17, 21) u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije održao se 12. i 13. listopada na trasi Sošice – Kašt – Metlika.

Naše dvodnevno hodočašće započeli smo u grkokatoličkoj župi sv. Petra i Pavla u Sošicama gdje smo se nakon doručka i jutarnje molitve koju je predvodio otac Zoran Vladušić uputili na malo drugačiji planinaraki križni put od onih na koje smo navikli. Put nas je vodio od kapelice sv. Antuna Velikog u Sošicama, uspona na sv. Geru, do crkve Uskrsnuća Gospodnjeg u Radatovićima gdje smo kratko odmorili, a zatim i sudjelovali u grkokatoličkoj liturgiji koja je bila središnji događaj prvoga dana našega križnoga puta. Liturgiju je predvodio mons. Milan Stipić, ordinarij Križevačke eparhije. Prisustvovali su još i: rektor grkokatoličke bogoslovije, otac Robert koji nam je prije same liturgije rekao ponešto više o njihovim obredima i usporedio ih s rimokatoličkima, otac Mihajlo Hardi, grkokatolički župnik u Metliki te otac Zoran, župnik u Sošicama i Kaštu.

Naš hod prema Kaštu nastavili smo molitvom, pjesmom, radošću pa i šutnjom. U tišini smo imali vremena promišljati o svojim postupcima i odlukama te ispitati savjest. Tko je htio, imao je mogućnost za ispovijed jer su s nama hodočastili naši već stari znanci vlč. Marko Torbar, kapelan u župi sv. Petra apostola u Zagrebu te vlč. Kristijan Tušek, kapelan u župi sv. Anastazije mučenice u Samoboru. Put nas je dalje vodio preko sela Šiljki, Mrki, Badovinci te smo napokon stigli u Kašt kada je već pao mrak. Tamo nas je dočekala večera te smo se uputili u crkvu sv. Antuna Velikog gdje smo započeli naše cijelonoćno klanjanje. Spavanje je bilo organizirano u tamošnjoj staroj školi i vatrogasnom domu.

Nedjelju smo započeli predavanjem o Žumberku i žumberačkim uskocima te doručkom. Pospremili smo svoje stvari, počistili za sobom, pozdravili domaćine te krenuli na svoj hod prema Metliki. Put nas je vodio preko Radovice, Boldraža, Radodića do tri crkve u Rosalincima. Tamo nas je dočekao vlč. Primož Bertalanič koji nam je ispričao ponešto o svakoj od tri crkve. Nakon što smo izmolili postaju, imali smo vremena za okrijepiti se i razgledati kraj. Krenuli smo dalje prema Metliki gdje smo prvo posjetili crkve sv. Roka (rimokatolička) te sv. Ćirila i Metoda (grkokatolička). Tu smo izmolili i posljednju postaju našega križnoga puta i u procesiji se uputili prema crkvi sv. Mikaluža u Metliki. Vrhunac našeg hodočašća dogodio se upravo ovdje. U 17:00 h svetu misu predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u župama Blagovijesti- Navještenja Gospodinova te Sveta tri kralja na Vrbanima. Na misi je prisustvovao i vlč. Primož. U propovijedi, vlč. Danijel je naglasio kako je ovaj križni put važan zbog tri sjedinjavanja: s Kristom, braćom grkokatolicima te sunarodnjacima Slovencima.

Organizatori i sudionici zahvalni su župnicima i mještanima župa kroz koje su mladi prolazili, jer su za njih pripremili srdačne dočeke, pridruživali se molitvi te ih počastili kolačima i pićem.

STOPAMA SV. BERNARDA

Nakon pet godina, u godini u kojoj obilježavamo 25 godina postojanja, ponovno smo se zaputili na planinarsko hodočašće u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, naš zaštitnik. Put je započeo kasno navečer u srijedu 28. kolovoza. Nakon noćne vožnje kroz Sloveniju i Italiju, u četvrtak u jutarnjim satima stigli smo u Novaru, gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život 12. lipnja 1081. godine. Prvo je bio pokopan u samostanu sv. Lovre, koji danas više ne postoji, a sredinom 16. stoljeća kosti su mu prenesene u novarsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Stoga smo u 10.00 u katedrali slavili svetu misu koju je predvodio vlč. Matej Petrić. Na kraju mise, svi zajedno uputili smo se do groba sv. Bernarda na zajedničku pobožnost. Nakon mise i kraćeg razgleda grada, put se nastavio prema Aosti, gradu okruženom alpskim vrhuncima i mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj svećenički život. Nakon kraćeg razgleda, toga dana put je završio u mjestu Saint Oyen gdje je bio smještaj u kući za hodočasnike, koja je od 12. st. također bila kuća za smještaj putnika a ujedno i gospodarstvo na kojem su se uzgajale namirnice za uzdržavanje Gostinjca na planini. Nakon više od 800 godina, od prije nekoliko godina, kuća je pod upravom biskupije Aosta, ali i dalje služi kao mjesto za prihvat, odmor i duhovne obnove hodočasnika, a odiše gostoljubivošću i brigom za bližnjega.

U petak ujutro, zaputili smo se na Gran san Bernard. Ovdje, okruženi veličanstvenim planinama, mogli smo barem malo doživjeti i osjetiti duhovnost sv. Bernarda, koji danas živi u njegovim redovnicima i brojnim volonterima i suradnicima, a uvijek su na raspolaganju svakom putniku. Sv. Bernard  bio je vrstan propovjednik te je obilazio zabita sela u kojima su se još zadržali poganski običaji te tamo propovijedao evanđelje. Putem je susretao putnike – trgovce, hodočasnike i vojnike, koji su prelazeći prijevoj Montjoux na visini od 2500 m n/v, često stradali u lavinama, mećavama, ili od ruke razbojnika. U početku ih je primao u Aosti, a onda, zajedno s nekoliko istomišljenika, osnovao zajednicu s kojom je na prijevoju izgradio Gostinjac. Otvoren je 1050. godine i od tada nikada nije bio zatvoren. Kasnije je taj prijevoj dobio ime po njemu Gran san Bernard (Veliki sv. Bernard).

Po dolasku, slavili smo svetu misu koju je predvodio župnik iz Ruda vlč. Darko Banfić. Na kraju mise bio je kratki susret s bratom Fredericom, koji je u rujnu 1997. bio u Samoboru povodom obilježavanja desete obljetnice Planinarskog križnog puta. Još uvijek se rado sjeća tih dana. Dan se nastavio planinarskim turama po okolici, a ovisno o planinarskoj spremi,  mogli smo izabrati turu kojom ćemo ići.

U subotu je dan bio rezerviran za odlazak do mjesta Breuil-Cervinia, podno Matterhorna. Ova planina, sa svojih 4 478 m n/v i strmim stijenama, nedostižna je za većinu planinara, ali lijepo ju je gledati i diviti se njezinoj impozantnosti i s nižih dijelova planine. Iako je veći dio dana bila u oblaku te se pokazala samo pri dolasku i odlasku, bilo je nezaboravno planinariti tim krajem. Cilj je bio planinarski dom Duca degli Abruzzi – L’Orionde (2860 m n/v), koji je polazišna točka za uspon na Matterhorn. Na početku uspona, kod kapele podignute u čast gorske postrojbe talijanske vojske (Capella degli Alpini), održana je molitva koju je predmolio župnik iz Natkrižovljana vlč. Mario Filipović. Oni kojima je uspon do doma bio pretežak, uživali su u ljepoti gradića, i divili se planini iz žičare.

Nedjelja je bila dan za povratak. Nakon jutarnje mise koju je prevodio župnik iz Vrbana III vlč. Danijel Hačko, puni dojmova, krenuli smo prema Hrvatskoj. Putem smo se zaustavili na jezeru Lago di Garda u gradu Sirmione, uživajući u kratkoj šetnji po obali jezera.

Proslava velikih obljetnica 1. i 2. lipnja 2019.

Dvadeset i pet godina Planinarske bratovštine sv. Bernarda

Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora 1. i 2. lipnja proslavila je dvadeset pet godina svoga postojanja. U sklopu ove proslave održan je i Deseti susret planinara štovatelja sv. Bernarda te Sedamnaesti pohod sv. Bernardu.

Proslava je započela u subotu 1. lipnja u jutarnjim satima u Samoborskom gorju u selu Dragonoš u kapeli sv. Antuna. Nakon pozdravne riječi predsjednice Bratovštine Lovorke Grbac i molitve koju je predvodio samoborski župnik preč. Davor Štuljan, šezdesetak planinara iz Osijeka, Našica, Pleternice, Zagreba, Novog Travnika i Samobora, koje povezuje štovanje sv. Bernarda, zaštitnika planinara, uputilo se na višesatnu planinarsku turu preko Japetića do Grabarka, da bi se u kasnim poslijepodnevnim satima ponovno vratili u Dragonoš. U Grabarku su ih, na svom OPG-u dočekali Ivan i Ljubica Bubanović, jedini stanovnici ovog sela. Kako Grabarak pripada Žumberku, području naseljenom većinom grkokatolicima, planinarima se pridružio i župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom vlč. Marjan Jeftimov te predsjednik udruge „Uskok Sošice“ Milan Radić. Oni su upoznali planinare s poviješću i sadašnjošću Žumberka, kraja bogatog prirodnim ljepotama i mjesta na kojem se živi jedinstvo u različitosti dviju crkvenih tradicija – istočna i zapadna. U kasno poslijepodne, nakon povratka u Dragonoš, produžili su do Velikog Lovnika, mjesta na kojem Bratovština vodi Gostinjac sv. Bernarda i gdje je bilo organizirano noćenje.

U nedjelju tijekom prijepodneva u Gostinjac su pristigli brojni planinari. Dio njih pridružio se Sedamnaestom pohodu Lug Samoborski – V. Lovnik, kako bi se, nakon četverosatnog hoda pridružili svetoj misi u 11.00 sati koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Antom Crnčevićem, župnikom u župi Sveta tri kralja u Vrbanima vlč. Danijelom Hačkom, kapelanom u Španskom vlč. Alenom Vrbekom te samoborskim kapelanom vlč. Kristijanom Tušekom.

U pozdravnoj riječi  predsjednica Bratovštine je istaknula: „Mnogi od nas, prisjećaju se ovih dana ranih devedesetih, kada smo, okupljeni u zajednici mladih župe sv. Anastazije, organizirajući planinarske križne putove i planinareći po okolnom gorju, željeli osnovati planinarsko društvo koje će imati svoj temelj u vjeri i u Isusu Kristu. 22. siječnja 1994. to smo i ostvarili i evo nas danas ovdje, 25 godina kasnije. Osim već spomenutih planinarskih križnih puteva, iza nas su brojni planinarski izleti na hrvatske planine, ali i susjedne nam BIH, Slovenije, Austrije i Italije. Članovi Bratovštine dva puta su se popeli i na najviši vrh stare Europe – Mt. Blanc. Od 1996. vodimo brigu o ovoj kući, koju smo pretvorili u Gostinjac sv. Bernarda te odradili brojne radne akcije, da bi on postao i ostao mjesto mnogih susreta i druženja. Više puta posjetili smo mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard – Novaru, Aostu i Gran san Bernard. Na prvom od tih hodočašća, od Novarske biskupije, dobili smo na dar moći sv. Bernarda.  2010. inicirali smo susrete planinara štovatelja sv. Bernarda te smo se pobliže mogli upoznati s duhovnom, povijesnom i kulturnom baštinom Pleternice, Našica, Kaštel Kambelovca, Medvednice, N. Travnika…

Mnogo toga je još iza nas i teško je u nekoliko riječi sve nabrojiti. No, vjerujem, da je još i više toga pred nama, da ćemo, po zagovoru sv. Bernarda još mnogo puta uživati u ljepotama prirode i vratiti se svom poslu jači u služenju Bogu i braći ljudima.

U uvodu u misno slavlje biskup Šaško je istaknuo: „Često su navođene riječi sv. Bernarda u kojima se kaže: „U šumama ćeš pronaći više nego u knjigama. Drveće i stijenje poučit će te onomu o čemu ti neće govoriti niti jedan učitelj.“ Zanimljivo je to čuti upravo od jednog crkvenog naučitelja, koji nam je ostavio puno svojih zapisanih misli, osjećaja, molitava i rasprava. Pa ipak, znao je da je nad najljepšom knjigom Božja riječ i da je nad najučenijim naukom i ljudskim planovima Božja providnost. Molimo dar Duha da nam otvori srce za zahvaljivanje, za prepoznavanje grijeha, za iskreno kajanje, za prihvaćanje oproštenja i za radost zajedništva s Bogom, braćom i sestrama.

U svojoj propovjedi biskup je rekao: „Baš tu, gdje je uslišana Isusova molitva, zastaje cijeli svijet u iščekivanju rođenja Božje novosti; baš tu Crkva pronalazi svoje utočište u kojemu slavimo ovu liturgiju u kojoj s Isusom molimo: da ljubav kojom je Otac ljubio njega bude u nama. Jedinstvo, zajedništvo, nije plod naših darova, nego Božjega dara ljubavi. Mi za njom čeznemo, a iz te se čežnje rađa molitva i u njoj živi obraćenje, po njoj živi ljubav prema bližnjima.

Bratovština svetog Bernarda rođena je iz te ljubavi. Vaši početci vezani su uz pobožnost križnoga puta. Kao što je sveti Bernard osjetio da treba biti na pomoć udaljenima i unesrećenima, a zatim osobito hodočasnicima, tako se u dubini poticaja – koje su osjetili prvi članovi – nalazilo nadahnuće da je ljudima na njihovu hodu najvažnija pratnja tim kratkim, a životno dugim i važnim putem Kristove muke, radi susreta s Božjim mirom, jedinstvom i ljubavlju.“

Na kraju misnog slavlja vjernici su mogli pojedinačno pristupiti moćima sv. Bernarda i izraziti mu štovanje.

Euharistijsko slavlje sviranjem je uveličao Tamburaški orkestar KUD-a Vedar osmijeh pod vodstvom profesorice Silvije Mužak.

Nakon mise, druženje se nastavilo uz zajednički ručak, spravljen dobrotom lovačkog društva „Srna“ i članova Bratovštine. Uz pjesmu i ples, slavilo se do predvečerja.