Dragi brati i sestre, prijatelji i suradnici,
pred nama je još jedan planinarski križni put.
Ovoga puta odvija se u karlovačkom kraju.
Vjerujemo da će biti vrlo zanimljiva ruta, a da će duhovno mnoge nadahnuti i osnažiti za dug period.
Sve detalje možete pronaći na priloženom letku, a prijaviti se na:
https://forms.gle/4zaAmpzCxKMaMpYt8
Vidimo se!
U nedjelju 30. svibnja, na blagdan Presvetog Trojstva, posjetili smo najstariji grad sjevernog Jadrana, grad Senj. Grad bogate kulture i burne prošlosti dočekao nas je okupan suncem. Šetajući kamenim ulicama otkrivali smo njegove brojne zanimljivosti. Gradske zidine s kulama, park senjskih književnika s bistama Milutina Cihlara Nehajeva, Silvija Strahimira Kranjčevića, Milana Ogrizovića, Vjenceslava Novaka i Pavla Ritera Vitezovića, tvrđava Nehaj, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, iz 12. stoljeća i danas svjedoče o bogatoj prošlosti te iznimnoj kulturnoj važnosti i ljepotama ovog grada. Spomen ploče i natpisi na senjskim kućama i crkvama, ispisane glagoljicom svjedoče kako se povijest Senja pisala starim hrvatskim pismom. Sačuvani su brojni glagoljski natpisi te rukom pisane knjige i dokumenti .Dopuštenjem pape Inocenta IV. , senjski biskup Filip mogao je vršiti bogoslužje na staroslavenskom jeziku te koristiti glagoljicu kao pismo, time je postao jedini biskup kome je dana ta mogućnost. Sve to je pridonijelo razvoju glagoljice na ovom području, pa je tako uz zvonik katedrale, 1494.g. otvorena prva glagoljaška tiskara o čemu danas svjedoči spomen ploča. Šetnju gradom, završili smo u katedrali Uzvišenja Blažene Djevice Marije, gdje smo prisustvovali svetoj misi koju je slavio vlč. Richard Pavlić. Nakon mise ostali smo u razgledavanju njezinih ljepota te u razgovoru sa župnikom. Katedrala se smatra najznačajnijim kulturnim spomenikom grada Senja, u njoj se čuva reljef Svetog Trojstva, na kojem se nalazi grb obitelji Perović, poznat kao najstarija varijanta hrvatskog državnog grba. Taj grb se službeno upotrebljava od 1527.
Duhovno i kulturno obogaćeni uputili smo se do Sibinja gdje započinje planinarska staza Velebitske degenije. Staza je naziv dobila po endemskoj biljci lat. Degenia velebitica , koja raste na području Velebita. Hodajući stazom dugom oko 10 km uživali smo u plavetnilu mora, u pogledu koji se pruža na otoke Krk i Rab te u bojama i mirisima bogatog i raznovrsnog biljnog svijeta Velebita. Planinarska tura završili smo u Kozicama.
U povratku svratili smo još do Senja, gdje smo uživali gledajući zalazak sunca i ispijajući kavicu na rivi.
Katarina Matijaščić
Dragim prijateljima,
želimo pravu pripremu za Uskrs.
Neka vas sve Isusov lik potakne da i vi činite kao što je i on činio…
“Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio…”
Bio je čovjek, bio je molitelj. On je uzor, prijatelj i pružena ruka…
Pripravni iščekujmo njegovo uskrsnuće.
BLAGOSLOV NOVIH POSTAJA KRIŽNOG PUTA NA VELIKOM LOVNIKU
Proteklih godina postao je običaj da se na jednu od korizmenih nedjelja, okupimo na Lovniku na duhovnu obnovu molitvom križnog puta i svetom misom. Ove godine učinili smo to na treću korizmenu nedjelju, a molitvu i svetu misu predvodio je domaći župnik vlč. Josip Čulig.
Križni put započeo je blagoslovom novih postaja. Izradio ih je naš brat Janko Otmačić iz Luga Samoborskoga i sam član Bratovštine od njezinih početaka. Križni put povezuje Gostinjac sv. Bernarda i vrh Veliki Lovnik, na kojem se već otprije nalazi raspelo, također rad našega Janka.
Nakon križnog puta, u „prirodnoj katedrali“ pokraj Gostinjca slavili smo svetu misu. Okupani proljetnim suncem i blještavilom novonapadalog snijega, mogli smo još više osjetiti ljepotu i veličinu Božjih djela. Vlč. Josip pozvao je sve da češće navrate ovdje te razmatraju postaje križnoga puta, kako bi još više proniknuli u dubinu Isusove muke i shvatili smisao vlastitih križeva.
Pjevanje je animiralo nekoliko članica zbora mladih župe sv. Barbare iz Ruda.
U nedjelju 22. veljače, u ranojutarnjim satima, krenuli smo iz Samobora na dugo očekivani izlet u Karlovac i njegovu okolicu. Osobnim automobilima uputili smo se do Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, gdje smo prisustvovali sv. misi, koju je predvodio upravitelj svetišta mons. Antun Sente.
Nakon mise automobilima smo krenuli do Ladvenjaka, odakle smo od crkve sv.Vida pješice šumskom stazom krenuli do prvog vrha Martinščaka (345 mnv). Omiljeno izletište Karlovčana i Dugoreščana, vrh Martinščak nalazi se jugozapadno od grada Karlovca, povrh rijeke Korane. Na samom vrhu nalazi se prelijepa kamena crkvica koja posvećena je sv. Martinu, a njeno ime spominje se prvi put još davne 1334.g. U prošlosti na tom mjestu postojalo je i naselje. Neki povjesničari tvrde da je tu potpisan ugovor Pacta Conventa, kojim je Hrvatska izgubila samostalnost. Tome svjedoči kamena ploča, koja je ovdje pronađena u arheološkim istraživanjima i na kojoj je isklesana 1102. godina.
Nakon okrjepe i uživanja u lijepim vidicima, pošli smo prema drugom vrhu, zvanom Vinica (321 mnv). Prolazeći livadama, vinogradima i šumom prepunom proljetnog cvijeća, uz pratnju razigranih žutih leptira, stigli smo na vrh nakon cca 2.5 sata lagane šetnje. U blizini samog vrha nalazi se i lijepo uređena planinarska kuća Mladen Polović, o kojoj brine HPD Vinica iz Duge Rese. Tamo smo uživali na ugodnom proljetnom suncu i lijepom pogledu na grad Karlovac.
Nakon još jedne okrjepe i druženja spustili smo se šumskom stazom do Duge Rese, gdje smo još malo uživali u zalasku sunca i šetnji uz rijeku Mrežnicu.Veseli i „napunjenih baterija“ za novi radni tjedan, u predvečerje uputili smo se prema Samoboru, planirajući neke nove izlete i druženja.
