Prvosvibanjski dan u Gorskom kotaru – 1.5.2019.

Prvosvibanjski dan u Gorskom kotaru  – 1.5.2019.

Jučerašnji prvosvibanjski dan, članovi Planinarske bratovštine sv. Bernarda i njihovi prijatelji proveli su još jednom prelijepom kutku Lijepe naše, u Gorskom kotaru.

U rano jutro stigli su u suncem okupano Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 1078 m. Kako se toga dana slavi spomendan sv. Josipa Radnika, dan su započeli svetom misom u tamošnjoj kapeli Majke Božje Snježne, koju je predvodio samoborski kapelan vlč. Kristijan Tušek.

Poslije mise krenulo se na osmosatno pješačenje, a cilj je bio Kula (1534 m/nv), najviši  vrh planine Bjelolasice i cijelog Gorskog kotara, u planinskom masivu Velika Kapela.  Put ih je vodio kroz prekrasne šume, preko Matić poljane, planinarskog skloništa „Jančarica“ i „Jakob Mihelčić“ do Kule.

Završni dio uspona, otežan zbog snijega, koji je ponegdje bio dubine i do 30 cm, nije umanjio ljepotu  hoda po vršnom dijelu, s kojeg se pružao veličanstven pogled na okolne planine, skroz do obale i otoka. Nakon 4,5 sata hoda, godio je odmor na vrhu uz neizostavno fotografiranje.

Povratak je bio kružnom stazom preko Žute poljane, do Begovog Razdolja. Dan je završen ručkom u tamošnjem restoranu „Planinski raj“.  Ljubazni domaćini, ukusna hrana, prekrasna priroda s brojnim mogućnostima planinarenja, već je potaknula na planiranje novih izleta i ponovni dolazak.

63. PLANINARSKI KRIŽNI PUT 6-7.4.2019.

Bogatiji za još jedno iskustvo, puni duha i novih prijateljstva, završili smo dvodnevni 63. planinarski križni put na trasi Belec-Lepoglava-Macelj. Jutro prije samoga početka započeli smo mišlju kako bi svoje vrijeme u ova dva dana trebali posvetiti Bogu, isključiti se iz društvenih mreža i započeti svoju molitvu.

Bilo je tu brda i dolina, blata i asfalta, kamenja i trave, ali smo na sve bili spremni. Neki od nas bili su vrlo uporni hodajući kroz šumu u kojoj je teren bio strmovit i blatan. Naime, padali smo, a neki čak i više od tri puta, ali su ustali i nastavili dalje kroz pjesmu i smijeh. Uz pomoć druge ruke sve je bilo lakše svladati. Stvarala su se tu i prijateljstva  za cijeli život, a možda i pokoja ljubavna priča.

Naposlijetku smo stigli do svoga cilja zadovoljni, iscrpljeni, a opet dovoljno snažni da poslušamo Božju riječ i pjesmu prije nego odemo svojim kućama.

Nema ništa ljepše nego leći u krevet nakon napornog hoda,  a osjećati se tako ispunjeno i obnovljeno, iako umorno.

Antonela Blažević

Osvrt na izlet u Grižane 24.3.2019.

Izlet planinarske bratovštine sv. Bernarda u Selce i Grižane

U sunčano nedjeljno jutro, 24. ožujka, krenuli smo na izlet u Selce i Grižane.

Izlet je započeo svetom misom u crkvi svete Katarine, u Selcu. Crkvu izgrađenu 1888.g.  krasi oltarna slika sv. Katarine, koju je izradio slikar Giovanni Fiumi. U crkvi se čuva  i barokni relikvijar s moćima sv. Katarine. Nakon svete mise, uslijedio je put  u  slikovito malo mjesto duge i zanimljive prošlosti, Grižane.

Naselje Grižane nalazi se podno ruševina frankopanskog grada  i krševitih litica ″Griža ″, po kojima je i grad dobio ime. Utvrđeni grad Grižane,  prvi put se spominje 1288.g. u Vinodolskom zakoniku kao posjed knezova Krčkih kasnije Frankopana, u čijim je rukama bio od 1225. do 1478. U tome kaštelu stolovao je knez Martin, koji je utemeljio primorsku luku Crikvenica. U Grižanama se rodio i slavni minijaturist Julije Klović. Kuća Klović, u kojoj se nalazi bogata muzejska memorijalna  zbirka, nalazi se na početku  kružne staze Kamenih stupi.

Hodajući stazom dugom 10 km, koja započinje i završava u Grižanama,  uživali smo u prekrasnom krajoliku, mirisu aromatičnog bilja i cvijeća, cvrkutu ptica i pogledu koji se pruža na more, otoke, jezero Tribalj i Učku. Nakon  dvosatnog uspona, stigli smo su na Oči Vinodola, vidikovac Pridvu. Vidikovac se nalazi na visini od 573 metra i s njega se pruža predivan pogled. Kamenim stupima spustili smo se do Grižana. Staza  kamenih stupi  je staza od 1300 u stijenama isklesanih stepenica,  koja je u prošlosti povezivala naseljena mjesta sa šumskim predjelima. Tom su stazom stanovnici vinodolskih sela prenosili  grožđe, smokve i trešnje , a u Drugom svjetskom ratu i sol, koje su na području Gorskog kotara mijenjali za žito, krumpir i grah. Nakon kratkog predaha,  ukrcali smo se u naše kombije i krenuli  cestom kroz gustu šumu do planinarskog doma Vagabundo. Planinarski dom Vagabundo, nalazi se podno Viševice na visini od 864 m. Veseli domaćini dočekali su nas uz čakavsku dobrodošlicu : „ Ča je lipo da ste nam prišli, sto put lipše neg′ da ste prošli! “

Uživali smo u izvrsnim lokalnim specijalitetima i nazdravljali uz pucketanje vatre iz kamina. Nakon večere, uz pjesmu i smijeh, obogaćeni novim iskustvima krenuli smo prema Samoboru.