Autor: Admin

U nedjelju 22. veljače, u ranojutarnjim satima, krenuli smo iz Samobora na dugo očekivani izlet u Karlovac i njegovu okolicu. Osobnim automobilima uputili smo se do Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, gdje smo prisustvovali sv. misi,  koju je predvodio upravitelj svetišta mons. Antun Sente.

Nakon mise automobilima smo krenuli do Ladvenjaka, odakle smo od crkve sv.Vida pješice šumskom stazom krenuli do prvog vrha Martinščaka (345 mnv). Omiljeno izletište Karlovčana i Dugoreščana, vrh Martinščak nalazi se jugozapadno od grada Karlovca, povrh rijeke Korane. Na samom vrhu nalazi se prelijepa kamena crkvica koja posvećena je sv. Martinu, a njeno ime spominje se prvi put još davne 1334.g. U prošlosti na tom mjestu postojalo je i naselje. Neki povjesničari tvrde da je tu potpisan ugovor Pacta Conventa, kojim je Hrvatska izgubila samostalnost. Tome svjedoči kamena ploča, koja je ovdje pronađena u arheološkim istraživanjima i na kojoj je isklesana 1102. godina.

Nakon okrjepe i uživanja u lijepim vidicima, pošli smo prema drugom vrhu, zvanom Vinica (321 mnv). Prolazeći livadama, vinogradima i šumom prepunom proljetnog cvijeća, uz pratnju razigranih žutih leptira, stigli smo na vrh nakon cca 2.5 sata lagane šetnje. U blizini samog vrha nalazi se i lijepo uređena planinarska kuća Mladen Polović, o kojoj brine HPD Vinica iz Duge Rese. Tamo smo uživali na ugodnom proljetnom suncu i lijepom pogledu na grad Karlovac.

Nakon još jedne okrjepe i druženja spustili smo se šumskom stazom do  Duge Rese, gdje smo još malo uživali u zalasku sunca i šetnji uz rijeku Mrežnicu.Veseli i „napunjenih baterija“ za novi radni tjedan, u predvečerje uputili smo se prema Samoboru, planirajući neke nove izlete i druženja.

Zimsko planinarsko hodočašće na Sv. Geru

I ove godine, posljednju nedjelju u siječnju, pridružili  smo se zimskom hodočašću na Sv. Geru. Ovoga puta  bilo je „zimsko“ u pravom smislu te riječi!

U rano jutro krenuli smo iz snijegom ovijenog Samobora prema Sošicama. Na naše iznenađenje, tamo je bilo manje snijega nego u Samoboru, a i prvi dio puta je bio, uglavnom, bez padalina.

No, nakon nekih sat i pol počela je prava snježna mećava, gust snijeg nošen hladnim vjetrom, koji je, tijekom mise, prolazeći ispod krova, zabijelio i oltar.

Molitvom i pjesmom proslavili smo Gospodina u euharistijskom slavlju, koje je u podne  predvodio o. Mile Vranešić.  Okupilo se oko 100 planinara, koje niti izrazito loša vremenska prognoza, niti epidemija, nisu mogle zaustaviti da još jednom hodočaste na ovo mjesto susreta s Bogom i mjesto susreta dvaju obreda i naroda. Odmah po završetku svete mise, spustili smo se u Sošice, kako bismo se ponovno zagrijali.

Druga ekipa, za koju je ovaj uspon bio prezahtjevan, sudjelovala je na svetoj misi u Pribiću te se isto dovezla autima do Sošica, a nakon toga napravili su kraću planinarsku turu na planinarski dom „Vodice“. Među njima bilo je i naših najmlađih članova, koji su uživali u zimskim radostima.

Uz epidemiološke mjere i ove godine proslavili smo blagdan sv. Antuna pustinjaka u Dragonošu i blagoslovili naš Gostinjac.

Na molitvi, koju je predvodio vlč. Josip Čulig,  okupili smo se ispred Gostinjca, a velečasni je obišao dom i blagoslovio ga.

Uobičajeni zajednički ručak uz pjesmu morali smo izostaviti, no uz tople napitke zadržali smo se u druženju na friškom zraku.