Izlet na Kopitnik 24.11.2019.

Izlet na Kopitnik

U nedjelju 24. studenog, bili smo na posljednjem izletu u ovoj kalendarskoj godini.  Okupili smo se na jutarnjoj misi kod časnih sestara Služavki malog Isusa te duhovno obogaćeni, automobilima  krenuli put Slovenije, do mjesta Rimske Toplice.

Tu započinje jedna od planinarskih staza do Kopitnika, vrha visokog  914 m n/v. Zaustavili smo se kod kapele Majke Božje Lurdske i nakon Molitve hodočasnika planine, nastavili dalje.

Staza se gotovo cijelim putem uspinje i za cca dva sata svi smo došli do planinarske kuće „Koča na Kopitniku“ (865 m n/v).  Oni koji su bili malo brži, popeli su se i na vrh, udaljen dvadesetak minuta od kuće.

Za lijepog vremena pogled seže daleko u dolinu, kažu sve do Zagreba, no ovoga puta vidjeli su se samo okolni vrhovi zbog oblaka i guste magle u nizini.

Nakon okrjepe, drugim putem spustili smo se do Rimskih Toplica. Pritom je trebalo biti dosta oprezan zbog mokrog lišća na stazi, koja se jednim dijelom dosta strmo spušta prema nizini.  Nakon cjelodnevnom uživanja u jesenskoj prirodi, vratili smo se u Samobor puni dojmova, u iščekivanju nekog novog izleta.

 

64. PLANINARSKI KRIŽNI PUT – “DA SVI BUDU JEDNO!”

 

64. Planinarski križni put pod geslom „Da svi budu jedno“ (Iv 17, 21) u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije održao se 12. i 13. listopada na trasi Sošice – Kašt – Metlika.

Naše dvodnevno hodočašće započeli smo u grkokatoličkoj župi sv. Petra i Pavla u Sošicama gdje smo se nakon doručka i jutarnje molitve koju je predvodio otac Zoran Vladušić uputili na malo drugačiji planinaraki križni put od onih na koje smo navikli. Put nas je vodio od kapelice sv. Antuna Velikog u Sošicama, uspona na sv. Geru, do crkve Uskrsnuća Gospodnjeg u Radatovićima gdje smo kratko odmorili, a zatim i sudjelovali u grkokatoličkoj liturgiji koja je bila središnji događaj prvoga dana našega križnoga puta. Liturgiju je predvodio mons. Milan Stipić, ordinarij Križevačke eparhije. Prisustvovali su još i: rektor grkokatoličke bogoslovije, otac Robert koji nam je prije same liturgije rekao ponešto više o njihovim obredima i usporedio ih s rimokatoličkima, otac Mihajlo Hardi, grkokatolički župnik u Metliki te otac Zoran, župnik u Sošicama i Kaštu.

Naš hod prema Kaštu nastavili smo molitvom, pjesmom, radošću pa i šutnjom. U tišini smo imali vremena promišljati o svojim postupcima i odlukama te ispitati savjest. Tko je htio, imao je mogućnost za ispovijed jer su s nama hodočastili naši već stari znanci vlč. Marko Torbar, kapelan u župi sv. Petra apostola u Zagrebu te vlč. Kristijan Tušek, kapelan u župi sv. Anastazije mučenice u Samoboru. Put nas je dalje vodio preko sela Šiljki, Mrki, Badovinci te smo napokon stigli u Kašt kada je već pao mrak. Tamo nas je dočekala večera te smo se uputili u crkvu sv. Antuna Velikog gdje smo započeli naše cijelonoćno klanjanje. Spavanje je bilo organizirano u tamošnjoj staroj školi i vatrogasnom domu.

Nedjelju smo započeli predavanjem o Žumberku i žumberačkim uskocima te doručkom. Pospremili smo svoje stvari, počistili za sobom, pozdravili domaćine te krenuli na svoj hod prema Metliki. Put nas je vodio preko Radovice, Boldraža, Radodića do tri crkve u Rosalincima. Tamo nas je dočekao vlč. Primož Bertalanič koji nam je ispričao ponešto o svakoj od tri crkve. Nakon što smo izmolili postaju, imali smo vremena za okrijepiti se i razgledati kraj. Krenuli smo dalje prema Metliki gdje smo prvo posjetili crkve sv. Roka (rimokatolička) te sv. Ćirila i Metoda (grkokatolička). Tu smo izmolili i posljednju postaju našega križnoga puta i u procesiji se uputili prema crkvi sv. Mikaluža u Metliki. Vrhunac našeg hodočašća dogodio se upravo ovdje. U 17:00 h svetu misu predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u župama Blagovijesti- Navještenja Gospodinova te Sveta tri kralja na Vrbanima. Na misi je prisustvovao i vlč. Primož. U propovijedi, vlč. Danijel je naglasio kako je ovaj križni put važan zbog tri sjedinjavanja: s Kristom, braćom grkokatolicima te sunarodnjacima Slovencima.

Organizatori i sudionici zahvalni su župnicima i mještanima župa kroz koje su mladi prolazili, jer su za njih pripremili srdačne dočeke, pridruživali se molitvi te ih počastili kolačima i pićem.