Iza nas je još jedan prekrasan četverodnevni izlet, a destinacija nam je bila Južni Velebit.
Na put smo krenuli na Tijelovo, u četvrtak 4. lipnja, nakon jutarnje mise kod časnih sestara. Toga dana popeli smo se na jedan od najznačajnijih vrhova Velebita, na Visočicu (1615 m), u blizini Gospića. Na vrhu smo uživali u pogledu koji s jedne strane puca prema unutrašnjosti na Ličko polje, a s druge strane na more te se smatra jednim od najljepših vidikovaca na cijelom Velebitu.
U predvečerje stigli smo u Gračac, gdje smo bili smješteni u apartmanima „Ana“ i „Vili Dijana“.
U petak smo se podijelili u dvije skupine. Većina sudionika krenula je na Panogu (1064 m), čija je okolica carstvo kukova i stijena. Na povratku prošli su uz impresivnu jamu Mamet, dubine 206 m. Drugi dio ekipe odlučio se za uspon na Crnopac, najjužniji izdanak Velebita, visok 1402 m. Išlo se kružnom turom, od Prezida, preko planinarskog skloništa „Crnopac“ i Velikog bata do vrha te natrag preko Veselinovića stanova. Crnopac je sazdan od mnogo grebena, ponikava, kukova i gorskih hrptova, pa iziskuje, uz kondicijsku spremu i dosta spretnosti u penjanju i spuštanju. Pri silasku uhvatila nas je i kiša te je spust bio dodatno otežan zbog skliskog terena. Na kraju dana, svi smo se opet našli u Gračacu, puni doživljaja i tema za prepričavanje.
U subotu je bio središnji događaj, zbog kojeg smo se i odlučili ove dane provesti na Velebitu, a to je 9. Pohod za hrvatske branitelje poginule na Velebitu u organizaciji HPD-a „Gora“, na relaciji Lišćani bunari – Dušice – Sveto brdo. Ovim Pohodom želi se odati pošast svim hrvatskim braniteljima koji su branili Velebit, od Visočice do Tulovih greda, a posebno pedesetdvojici poginulih. Autima smo stigli do LIšćanih bunara te nastavili dalje pješice do Dušica, iznad kojih dominira Sveto brdo sa svojih 1752 m. Spomen ploče i križevi na Majstorskoj cesti i Dušicama, s ispisanim imenima poginulih, svjedoče o teškim borbama i prolivenoj krvi na ovom području, izazivaju posebno poštovanje i evociraju osjećaje i uspomene na našu nedavnu povijest. Po dolasku na Dušice izmolili smo krunicu, slavljena je sveta misa za sve poginule te je uslijedio uspon na Sveto brdo. Korak po korak, u zajedništvu s devetstotinjak drugih planinara i branitelja, uz pokoju riječ, uspon je svladan, a osjećaj veličanstven. S vrha nas je požurio tamni oblak, koji ga je ubrzo i prekrio, ali ostalo je obećanje da ćemo doći i sljedeće godine.
Posljednji dan izleta, nakon mise u Gračacu, ponovno smo se podijelili u dvije skupine. Jedna ekipa obišla je izvor rijeke Une, a druga se popela na Tulove grede, stjenoviti greben kojem se divimo svaki puta prije ulaska u tunel Sveti Rok.
U zahvalnosti Gospodinu za ove prekrasne trenutke kroz protekla četiri dana, u večernjim satima svi smo se sretno vratili svojim domovima „napunjenih baterija“ za nove životne izazove i u iščekivanju nekog novog izleta.
Slike sa izleta možete pogledati putem linka:
https://photos.app.goo.gl/SwjdLzSqj1Ng1NH48