Nadolazeći križni put

76. Planinarski križni put

Pridruži nam se u hodu za križem kroz zlatnu dolinu s pogledom usmjerenim u visine i gorljivom nadom u srcu! Tvoja nebeska Majka te zove! Odazovi se njenom pozivu! Prijave počinju 22.9., a završavaju 1.10., a dodatne informacije i obrazac za prijavu možete naći na putem ove poveznice: https://linktr.ee/pkp.sv.bernard. Božji blagoslov!

Nastavi čitati

Prošli križni putevi

65. PLANINARSKI KRIŽNI PUT 7.-8. 3. 2020.

65. Planinarski Križni Put

Proljetni PKP u organizaciji Bratovštine sv. Bernarda održati će se 7. i 8. ožujka 2020. godine te će prolaziti Bjelovarsko-križevackom biskupijom povodom 10. obljetnice njezinog osnutka.
Radosni se vraćamo u ovaj kraj i ponovni prohod prekrasnim bregovima, šumama u molitvi sa dragim prijateljima.

64. PLANINARSKI KRIŽNI PUT – “DA SVI BUDU JEDNO!”

 

64. Planinarski križni put pod geslom „Da svi budu jedno“ (Iv 17, 21) u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije održao se 12. i 13. listopada na trasi Sošice – Kašt – Metlika.

Naše dvodnevno hodočašće započeli smo u grkokatoličkoj župi sv. Petra i Pavla u Sošicama gdje smo se nakon doručka i jutarnje molitve koju je predvodio otac Zoran Vladušić uputili na malo drugačiji planinaraki križni put od onih na koje smo navikli. Put nas je vodio od kapelice sv. Antuna Velikog u Sošicama, uspona na sv. Geru, do crkve Uskrsnuća Gospodnjeg u Radatovićima gdje smo kratko odmorili, a zatim i sudjelovali u grkokatoličkoj liturgiji koja je bila središnji događaj prvoga dana našega križnoga puta. Liturgiju je predvodio mons. Milan Stipić, ordinarij Križevačke eparhije. Prisustvovali su još i: rektor grkokatoličke bogoslovije, otac Robert koji nam je prije same liturgije rekao ponešto više o njihovim obredima i usporedio ih s rimokatoličkima, otac Mihajlo Hardi, grkokatolički župnik u Metliki te otac Zoran, župnik u Sošicama i Kaštu.

Naš hod prema Kaštu nastavili smo molitvom, pjesmom, radošću pa i šutnjom. U tišini smo imali vremena promišljati o svojim postupcima i odlukama te ispitati savjest. Tko je htio, imao je mogućnost za ispovijed jer su s nama hodočastili naši već stari znanci vlč. Marko Torbar, kapelan u župi sv. Petra apostola u Zagrebu te vlč. Kristijan Tušek, kapelan u župi sv. Anastazije mučenice u Samoboru. Put nas je dalje vodio preko sela Šiljki, Mrki, Badovinci te smo napokon stigli u Kašt kada je već pao mrak. Tamo nas je dočekala večera te smo se uputili u crkvu sv. Antuna Velikog gdje smo započeli naše cijelonoćno klanjanje. Spavanje je bilo organizirano u tamošnjoj staroj školi i vatrogasnom domu.

Nedjelju smo započeli predavanjem o Žumberku i žumberačkim uskocima te doručkom. Pospremili smo svoje stvari, počistili za sobom, pozdravili domaćine te krenuli na svoj hod prema Metliki. Put nas je vodio preko Radovice, Boldraža, Radodića do tri crkve u Rosalincima. Tamo nas je dočekao vlč. Primož Bertalanič koji nam je ispričao ponešto o svakoj od tri crkve. Nakon što smo izmolili postaju, imali smo vremena za okrijepiti se i razgledati kraj. Krenuli smo dalje prema Metliki gdje smo prvo posjetili crkve sv. Roka (rimokatolička) te sv. Ćirila i Metoda (grkokatolička). Tu smo izmolili i posljednju postaju našega križnoga puta i u procesiji se uputili prema crkvi sv. Mikaluža u Metliki. Vrhunac našeg hodočašća dogodio se upravo ovdje. U 17:00 h svetu misu predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u župama Blagovijesti- Navještenja Gospodinova te Sveta tri kralja na Vrbanima. Na misi je prisustvovao i vlč. Primož. U propovijedi, vlč. Danijel je naglasio kako je ovaj križni put važan zbog tri sjedinjavanja: s Kristom, braćom grkokatolicima te sunarodnjacima Slovencima.

Organizatori i sudionici zahvalni su župnicima i mještanima župa kroz koje su mladi prolazili, jer su za njih pripremili srdačne dočeke, pridruživali se molitvi te ih počastili kolačima i pićem.

63. PLANINARSKI KRIŽNI PUT 6-7.4.2019.

Bogatiji za još jedno iskustvo, puni duha i novih prijateljstva, završili smo dvodnevni 63. planinarski križni put na trasi Belec-Lepoglava-Macelj. Jutro prije samoga početka započeli smo mišlju kako bi svoje vrijeme u ova dva dana trebali posvetiti Bogu, isključiti se iz društvenih mreža i započeti svoju molitvu.

Bilo je tu brda i dolina, blata i asfalta, kamenja i trave, ali smo na sve bili spremni. Neki od nas bili su vrlo uporni hodajući kroz šumu u kojoj je teren bio strmovit i blatan. Naime, padali smo, a neki čak i više od tri puta, ali su ustali i nastavili dalje kroz pjesmu i smijeh. Uz pomoć druge ruke sve je bilo lakše svladati. Stvarala su se tu i prijateljstva  za cijeli život, a možda i pokoja ljubavna priča.

Naposlijetku smo stigli do svoga cilja zadovoljni, iscrpljeni, a opet dovoljno snažni da poslušamo Božju riječ i pjesmu prije nego odemo svojim kućama.

Nema ništa ljepše nego leći u krevet nakon napornog hoda,  a osjećati se tako ispunjeno i obnovljeno, iako umorno.

Antonela Blažević