39. Planinarski križni put – Moslavina

“Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.”

Na petu Korizmenu nedjelju, 24. i 25. ožujka, po moslavačkim šumama i poljanama svoje otiske u blatu ostavilo tristotinjak mladih, planinara i prijatelja dok su koračali za križem u pobožnosti križnog puta.

Organizirali su ga Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora i župni ured sv. Katarine iz Samarice, uz veliku pomoć općine Berek i Šumarije Ivanske, a sve pod pokroviteljstvom Povjerenstva za pastoral mladih zagrebačke nadbiskupije.

A počelo je pomalo depresivno: kišom. Iako je u subotu tijekom cijelog dana kiša lagano rominjala, mladi koji su rano u jutro pristigli u Ivansku, nisu se dali smesti. Imali su plan, a plan je bio uspješno proći 39. planinarski križni put. Tijekom dva dana hoda prošli su kroz četiri moslavačke župe: Ivanska, Štefanje, Miklouš i Samarica, čiji župljani, kao da su se natjecali tko će ih srdačnije i obilnije dočekati.

U mnogim službenim izvještajima može se pročitati kako je upravo ovaj kraj slabo naseljen, no ako ih i ima malo, imaju velika srca. Na svih četrnaest postaja sudionike Planinarskog križnog puta dočekivali su vjernici kako bi sudjelovali u molitvama križnog puta zajedno s mladima, a svoju su radost nisu skrivali te se u očima vjernika mogla vidjeti i pokoja suza.

No nije bilo lako: puno kilometara, kiša, žuljevi, satnica koju treba sustići…. Sve to nije obeshrabrilo mlade hodočasnike. Mladi su na kraju prvog dana, okrijepljeni toplom večerom koja ih je dočekala u mjestu Berek, kao da nisu bili dovoljno umorni i iscrpljeni, zajedno s mještanima, sudjelovali u cijelonoćnom klanjanju pred Presvetim.

U nedjelju rano u jutro uslijedilo je buđenje praćeno laganim jaucima zbog bolnih stopala i žuljeva, zatim kateheza koju su svi s netrpljenjem čekali… Iz Bereka ih je ispratilo mnoštvo mještana, a u znak pozdrava oglasila se je i vatrogasna sirena.

Završna sv. misa bila je održana u Podgariću, a predvodio ju je biskup Valentin Pozaić, uz koncelebraciju domaćih svećenika te povjerenika za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Antuma Sentea ml.. Biskup Pozaić je u propovjedi prispodobu o izgubljenom sinu povezao s prispodobom o bludnici nazvavši ju izgubljenom kćeri, kroz koju je mladima, ali i svim okupljenim vjernicima, uputio jasnu poruku o važnosti života i obitelji.

Vjerujem da će se svi koji su sudjelovali na ovom križnom putu još dugo sjećati Moslavine, njenih stanovnika, stolova prepunih Božjih darova, ali ponajprije osjećaja ljubavi, prihvaćenosti i ushićenja. Jer ne vidi se u Moslavini svaki dan toliko mladih ljudi.

Planinarski križni put je završio, no kao štoje vlč. Drago Kozić u subotu poručio mladima, križni put tu ne završava već se nastavlja u svakodnevnom životu.

24. i 25. ožujka 2007.

Tekst napisala:
Melita Horvat Noršić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *