Naša je bratovština 5. i 6. lipnja organizirala prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Članovi nekoliko planinarskih društava iz Hrvatske i BiH okupili su se u Samoboru uoči blagdana sveca (15. lipnja). Budući da njihova društva štuju sv. Bernarda, zaštitnika planinara i alpinista, baš kao i naša bratovština, sa zadovoljstvom su se odazvali na naš poziv.
Nakon dugotrajnog oblačnog i prohladnog razdoblja u svibnju i početkom lipnja, a pogotovo nakon mnogih kišnih vikenda, subotnje je jutro bilo obećavajuće sunčano. Okupljene je planinare u samoborskoj župnoj crkvi sv. Anastazije pozdravio župnik vlč. Vlado Bogdan. Prisutnima se obratio i naš predsjednik Đuro Vlašić, a s povijesnim i kulturnim znamenitostima Samobora upoznala ih je prof. Jelena Cvek.
Oduševljeni našom Gradnom, mostovima, “samoborskom Venecijom” te pogledom na Trg kralja Tomislava, neki su se prisjetili već viđenih kadrova iz omiljene hrvatske sapunice. A onda je napokon došlo vrijeme polaska prema Gostinjcu sv. Bernarda na Velikom Lovniku.
U Samobor su stigli planinari iz HPD-a Skradinski vrh iz Skrada, HPD-a Klikun – Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Pleternice, HPD-a Krndija – Sekcija sv. Bernarda iz Našica, HKPD-a Stanko Kempny i HPD-a Sv. Šimun iz Zagreba, planinari-graditelji Planinarskog skloništa “Orlovo gnijezdo” na Kozjaku iz Kaštel Kambelovca i planinari PD-a Kuk iz Travnika u BiH. Oni koji su procijenli da su u dobroj formi, odabrali su naporniju trasu do Velikog Lovnika. Autobusom su išli do Ruda, a onda su preko Velikog dola, Oštrca, livade Kovinšćica i Japetića, za oko šest sati stigli do Gostinjca sv. Bernarda.
Možda neki ne znaju, a neki su možda zaboravili da je prvi izlet zagrebačkih planinara u Samoborsko gorje, organiziran 1875. g., prolazio trasom Rude – Oštrc – Plešivica, a dio te trase (onaj od Ruda do Oštrca), prošli su, 135 godina kasnije, i štovatelji sv. Bernarda.
Druga je grupa planinara autobusom išla do Dragonoša, a do najvišeg samoborskog vrha Japetića i potom do Velikog Lovnika stigli su za oko tri sata.
Nakon razgledavanja Gostinjca i okoliša, planinari su se smjestili, a budući da su nekima draži šatori, pripremili su ih za noćenje. A kao i uvijek, dobri domaćini su spravili obilnu večeru za umorne planinare. Potom su pogledali prezentaciju o sv. Bernardu i o radu Planinarske bratovštine sv. Bernarda. Slijedilo je druženje pod zvjezdanim nebom, a potom i noćenje – u toplom Gostinjcu ili pod šatorima. Nažalost, planinari iz Skrada vratili su se svojim domovima iste večeri.
I nedjelja je bila sunčana i topla, što su mnogi iskoristili za dolazak na Veliki Lovnik. Posebno su nas obradovali najmanji, djeca sadašnjih i bivših članova, od kojih su mnogi bili prvi put na Velikom Lovniku. Dvije bebe, Eva i Rafael, većinu su događanja prespavale u naručju svojih majki i očeva. Ljuljačke su testirala malo veća djeca – Rebeka, Katarina, ???, Filip, Noa, Ana, kak se zove troje Marijine djece, Dominik i sestra (Martinini)… Svi su oni došli sa svojim roditeljima, djedovima, bakama… Uvijek dragi gosti u našem gostinjcu su mještani okolnih sela – Dragonoša, Jarušja, Šipačkog brega i Slanog dola, a stigli su i mnogi planinari i prijatelji Bratovšine.
Predstavnici planinarskih društava bili su spremni za procesiju s križom od gostinjca do crkve na otvorenom. Planinari iz Kaštel Kambelovca uvježbali su svoju pjesmu na vrhu Velikog Lovnika i već su se spustili do doma. Vjernici su odabrali svoja mjesta na klupama oko oltara. A onda je stigao i planinar kojeg smo s nestrpljenjem iščekivali. Neki ga se sjećaju s planinarskih hodočašća na Veliko Rujno, neki znaju da je član Planinarske bratovštine sv. Bernarda, neki će se prisjetiti toplog čaja koji nas je čekao na farofu nakon zornica, dok je bio samoborski župnik. Neke je vjenčao, a neke krstio. Danas pomoćni zagrebački biskup msgr. Mijo Gorski.
U 10 je sati procesija krenula prema crkvi na otvorenom, gdje je svetu misu u hladu borove šume služio msgr. Mijo Gorski. Misu je, osim cvrkuta ptica i gitare, uveličala pjesma za tu prigodu formiranog zbora – pjevali su članovi Bratovštine, ali i ne samo oni. Na kraju je zapjevala i ranije spomenuta muška klapa iz Kaštel Kambelovca, ovaj put pojačana jednom damom. Na kraju sv. mise predsjednik Bratovštine Đuro Vlašić zahvalio je msgr. Miji Gorskom na dolasku, a potom je s Lovorkom Grbac pomoćnom biskupu i predstavnicima planinarskih društava podijelio prigodne darove, za uspomenu na prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Osim darova, vjerujemo da su u svojim srcima ponijeli i sve ono lijepo proživljeno tijekom dvodnevnog druženja u Samoborskom gorju.
Poslije ručka i kratkog druženja morali smo se oprostiti od msgr. Mije Gorskog. Mnogi su poželjeli fotografiju s pomoćnim biskupom, za uspomenu, pa je msgr. strpljivo pozirao ispred Gostinjca. U ranim popodnevnim satima i planinari su krenuli prema Samoboru, a onda i prema Zagrebu, Slavoniji, Dalmaciji, Travniku. Iako kolača nije nedostajalo, veselili su se što će prije povratka “u prolazu” kuštati samoborske kremšnite o kojima su dotad samo slušali.
A grupa najhrabrijih planinara, čiji su domovi mnogo bliži od domova naših gostiju, ostali su uz pjesmu i gitaru ispred Gostinjca do kasnih popodnevnih sati. Nakon zadnjeg glanca dežurnih članova, i oni su se razmilili po šumi, u miru sređujući dojmove. Sigurni smo da su ih do Slanog dola, gdje su ih čekali njihovi metalni ljubimci, uspjeli srediti.
A dok se štovatelji sv. Bernarda ponovno ne okupe, zasigurno već sljedeće godine u Pleternici, molit će sv. Bernarda da im daruje dio svoje snage, kako bi se, kao i on, koračajući prema vrhu, ujedno sve više približavali Nebu.