Od 9. – 11. rujna članovi Bratovštine, zajedno s prijateljima iz Našica, Zaprešića, Zagreba i Samobora, nas 58, hodočastili smo u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, zaštitnik planinar i alpinista.
Hodočašće je započelo u noći sa četvrtka na petak, a prvo odredište bilo je marijansko svetište Madonna della Corona (Gospa Žalosna), udaljeno 40-ak km od Verone, blizu jezera Lago di Garda. Na visini od gotovo 1000m, prije više stotina godina, ovamo su došli prvi benediktinci iz Verone, koji su željeli živjeti pustinjačkim životom, te su u stijeni napravili špilje u kojima su živjeli. Neke od njih se i danas vide. U 16. st. s otoka Rodi donesena je statua Gospe Žalosne, koja se časti u svetištu. Tijekom stoljeća više puta sagrađena je i srušena crkva, a današnja je iz 19. st.
Nakon obilaska i zajedničke molitve, nastavili smo put prema Aosti, mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj redovnički život u benediktinskom samostanu. Aosta, najmanja, najsjevernija i dvojezična (talijenski i francuski) talijanska pokrajina, s istoimenim glavnim gradom, sve je oduševila svojim krajolikom – obroncima Alpama, po kojima su na „svakom koraku“ razasuti dvorci i obrambene utvrde. U samom gradu zadržali smo se u razgledu nekadašnjeg benediktinskog samostana Sv. Orsa, te rimskih ostataka iz 4. st. U predvečerje toga dana stigli smo u Saint Oyen, mjesto noćenja. To je selo na 1350m, koje ima oko 400 stanovnika. Noćili smo u samostanu redovnika sv. Bernarda, koji je pretvoren u kuću za hodočasnike, a potječe iz XI – XII st., kada je izgrađen kao dvorac neke od plemićkih obitelji. Umorni od puta, nakon fine večere, svi smo brzo utonuli u san.
Subota je bila predviđena za uspon na Gran san Bernard – prijevoj na 2 478 m, gdje je sv. Bernard sagradio prvo svratište za promrzle i nastradale putnike i hodočasnike. Fina juha u današnjem samostanu malo nas je okrijepila, a nakon zajedničke molitve, većina planinara zaputila se na obližnji vrh – 2900m. Vrijeme je bilo prekrasno, tako da su pogledi na okolne planinske vrhunce, te najviši vrh Europe Mont Blanc, bili neopisivi. Po povratku s vrha, svi zajedno vratili smo se busom u Saint Oyen. Večera koja je sastojala od njihovih domaćih specijaliteta svima je pasala. Nakon pjesme i razmjene dojmova, san nam je svima dobro došao.
U nedjeljno jutro zaputili smo se prema Novari, mjestu gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život, te u katedrali Marijinog Uznesenja sudjelovali na nedjeljnoj misi, posjetili njegov grob, te se na njemu pomolili. Nakon toga posjetili smo i baziliku sv. Gaudijencija, prvog novarskog biskupa, poznatu po veličanstvenoj kupoli. U rano poslijepodne trebalo je krenuti na put prema kućama. Svi koji su sudjelovali na ovom hodočašću bili su oduševljeni viđenim i doživljenim, te željni ponovno poći. Nadam se da ćemo u tome uspjeti.
Slike možete pogledati – ovdje!