U subotu 26. 3. Planinarska bratovština sv. Bernarda bila je na jednodnevnom izletu u Istri na Učki. Krajnji cilj je bio najviši vrh Vojak (1400 m). Bilo nas je 25-ero od toga 10-tak prijatelja a ostalo članovi Bratovštine. Vrijeme je bilo poluoblačno a tokom dana se razvedrilo – taman najbolje za hodanje. Put autobusom protekao je mirno i brzo smo stigli u podnožje Učke koja je bila sva u oblacima.
Vozili smo se do odmorišta Poklon (na 900-tinjak m) odakle inače puca pogled na Rijeku i cijeli zaljev a ime nosi od davnina jer se odatle vidi Gospa na Trsatu pa su se hodočasnici klanjali Gospi s tog Vidikovca. Dakle, došli smo duboko u oblak i kiša je “visila” u zraku ali mi smo se spremili i krenuli obroncima Učke pod vodstvom brata Marijana(Mučo). Put nas je vodio po obroncima poprilično “okolo na okolo” i to po izohipsi, tako da je sam uspon na vrh počeo s kontra strane u odnosu na odmorište s kojeg smo započeli hod. Prvi veći odmor bio je kod uređenog pl. skloništa “Babina koliba” na1020 m. Nakon okrijepe krenuli smo dalje prema Maloj Učki jednom zaseoku odakle počinje pravi uspon na vrh Vojak. Taman se razvedrilo uz popriličan vjetar koji je rastjerao oblake. Grupa se dosta razvukla jer nisu svi u dobroj kondiciji. Priroda i vidici oko nas bili su veličanstveni i ubrzo smo došli do prijevoja zvanog Sedlo otprilike na1300 m visine. Tu smo se manje više skupili i veći dio je krenuo put vrha a oni bez kondicije prečacem uz vodstvo vodiča prema busu. Uspon tih zadnjih 100-tinjak metara je bio naporan ali je pravi gušt bilo osvojiti ga. Na sve strane svijeta pucao je veličanstven pogled s kamene kule koja je na samom vrhu. Palo je veliko fotografiranje u svim pozama, kraći odmor uz okrijepu. (fotke su sa prevoja Sedlo i na samom vrhu). Slijedi strmi i brzi spust prema odmorištu Poklon gdje nas čeka ostatak društva i povratak u Samobor. Zahvaljujem svim sudionicima izleta i ujedno pozivam osatalo članstvo da nam se pridruži na nekom slijedećem izletu.
Fotografije možete vidjet – ovdje!
Ivan Mužak