Produženi vikend krajem lipnja članovi Bratovštine i prijatelji, nas 18, iskoristili smo za nezaboravni izlet u austrijske Alpe u Salzburškoj regiji Zell am See – Kaprun. Zimi su tu skijališta, a ljeti se nude beskrajne mogućnosti za planinarenje, biciklizam, paragleiding…
Izlet je započeo u petak 22.6. kada smo se ukrcali u dva iznajmljena kombija, koja su besprijekorno vozili naši brati Ivek i Mućo. Po dolasku u Zell am See, smjestili smo se u prostran i vrlo lijep apartman, te skuhali brzinski kasni ručak. Predvečerje smo iskoristili za šetnju po obali jezera do centra Zell am See, a na brz povratak prisilio nas je jak pljusak.
U subotu ujutro krenuli smo u osvajanje vrha Schmittenhohe (2000m). Put nas je vodio preko Sonnenalma i Sonnkogela po prekrasnim puteljcima, livadama i šumama. Obzirom da smo gotovo stalno hodali kroz oblak, povremeno su nam se otvarali prekrasni vidici na okolne vrhove i jezero – ovisno kako je puhnuo vjetar. Sve staze su odlično markirane, te smo vrlo lako, za cca 3,5h, došli do cilja. Na samom vrhu nalazi se veliki hotel i restorani, koji su prvenstveno puni u zimskim mjesecima, a do njih se, osim cestom i pješice, može doći i žičarama, koje voze s raznih strana. Nakon odmora, preko vrha Areit, spustili smo se u naše naselje Schuttdorf, te sudjelovali u sv. Misi koja se tamo svaku drugu i četvrtu nedjelju slavi na hrvatskom jeziku, za Hrvate naseljene na tom području. Po povratku u apartman, pripremili smo toplu večeru, zapjevali našem Marijanu čestitajući mu rođendan, te nakon bezbroj šala i mnogo smijeha krenuli na spavanje.
Nedjelja je bila rezervirana za odlazak u podnožje vrha Kitzsteinhorn (3 203m). Kroz mjesto Kaprun stigli smo do parkirališta, s kojeg smo se, prvi dio puta, do visine od 1976m (Langwied), popeli žičarom, te u nižim dijelovima ostavili oblake, tako da je pred nama bio bistar, sunčan dan. Put smo nastavili pješice prema Alpincentru (2 452m). Na putu su nas pratile ovce, a pred nama su se neprestano otvarali novi vidici i ljepote. Nakon cca 2,5h hoda stigli smo na odredište, odmorili, te žičarom krenuli do samog podnožja Kitzsteinhorna na 3 029m. Tu se nalazi kompleks u kojem je restoran, kino, galerija, te vidikovac s kojeg se pruža veličanstven pogled. Žičara koja vozi do ovog mjesta ima jednu posebnost, a to je, da je od nje do zemlje najveći razmak na svijetu (ako sam dobro zapamtila 117m). Uspon na sam vrh nije bio u našem planu, a moguć je u kolovozu, kad se u potpunosti otopi snijeg i, kažu, nije prezahtjevan. Pa… tko zna… još je dana i kolovoza pred nama… Do parkirališta smo se ponovno spustili žičarama, te puni dojmova vratili u apartman. Taj dan se muška ekipa iskazala spravljanjem večere, jer je na meniju bio roštilj. Opet veselje, pjesma Iveku za imendan i počinak.
Ponedjeljak je bio dan povratka. Usput smo navratili u Salzburg, koji je od Zell am See udaljen 85km. Na žalost, kiša nas je pratila cijelo vrijeme razgledavanja, kao i cijelim putem natrag do Samobora. No, nije mogla umanjiti našu radost zbog uživanja u ljepotama prirode i u druženju jednih s drugima u proteklim danima.
Slike možete pogledati – ovdje!